• Samo se s ljubavlju živi. Samo se s bolom ljubi Anselm Kraus

»Starima je rečeno, a ja vam kažem«

U evanđelju koje će biti naviješteno na euharistijskom slavlju VI. nedjelje kroz godinu naglašena je razlika između onoga što su oni kojima Isus Krist propovijeda čuli od svojih starih i nauka koji im on želi dati. Isus nastupa s božanskim autoritetom. Svojim naukom ne želi stvoriti novi poredak, nego pokazuje da je sva novost kršćanstva u onome što im on govori. Isus Krist želi pomaknuti granice i jasno dati do znanja da kršćani moraju činiti nešto više. U cijelom evanđelju jasan je Isusov stav prema Starom zavjetu. On se predstavlja kao punina Zakona i kao onaj koji donosi novi zakon – zakon Božje ljubavi. Samim time oni koji ga slušaju ne mogu se opravdati onim starim ili živjeti u neznanju. Gospodin im je rekao, a i nama danas govori, što nam je i kako činiti. Izrazito je naglašeno ono Ja – sam Gospodin Isus Krist upravlja riječ onima koji ga slušaju. Predstavlja se pravim i jedinim posrednikom između Boga i ljudi koji donosi riječ istine i života.

»… ne bude li pravednost vaša veća…«

Pravednosti koju žive pismoznanci i farizeji suprotstavlja se nova pravednost – pravednost po uzoru na Isusa Krista. Nije dovoljno biti samo izvana pravedan i dobar već usvojiti stavove kojima ćemo drugima pristupati pravedno, živjeti pravedno. Kršćaninu – onome koji ispovijeda Isusa Krista ne pristaje nikakva ljudska pravednost, već se u svome djelovanju stalno vraća na svoj uzor – samoga Gospodina. Ukoliko se naša pravednost sastoji u pukom pretvaranju i ciničnom življenju vlastite vjere, nismo drukčiji od pismoznanaca i farizeja prema kojima je Gospodin bio doista oštar. Pravednost koju treba živjeti postaje uvjetom za ulazak u kraljevstvo nebesko. Potrebno je stalno razvijati krepost pravednosti u evanđeoskom duhu čime se nadilaze ljudska mjerila. Pravednost po ljudskim kriterijima može mnoge poniziti, mnogima naškoditi kao i učiniti ono suprotno od pravednosti – nepravdu. Kristov učenik ima stalno pred očima riječi koje mu upućuje Učitelj kojemu valja vjerovati. Da nije bilo potrebe govora o novoj pravednosti, Gospodin ne bi o tomu poučavao svoje učenike. Ne radi se o bilo kakvoj pravednosti već o onoj koja će nas učiniti prikladnima za kraljevstvo nebesko. Takva pravednost nema drugog kriterija doli onoga u Isusu Kristu – pravedniku koji je dao život za naše spasenje.

Isus Krist – jamac istine

»Vaša riječ neka bude: ‘Da, da – ne, ne!’« Ovim riječima Gospodin se obraća nama koji danas osluškujemo njegov glas. Ne radi se o čisto lakonskom odgovaranju onima s kojima zapodijevamo razgovor već o stalnom pozivu na svjedočenje istine. Sam Gospodin zastupa istinu koja je jasna i jednostavna. Budući da je Bog jamac naše istine potrebno je hraniti se Istinom kako bismo bili pravi svjedoci. Ne radi se ni o pukom govorenju istine već o življenju u istinoljubivosti. Potrebno je istini uvijek dati prvenstvo i podlagati se njenom autoritetu zato što nas ona može osloboditi od naše lažne uzvišenosti i pretjerane okrenutosti nama samima. Ukoliko svojim životima govorimo i činimo istinu, bit ćemo i pravedni. Uvjet za pravednost o kojoj govori Isus Krist život je u istini i za nju. Onda će to biti istinska pravednost koja je po Božjoj mjeri, a ne onoj ljudskoj kojom se drugima i zlo može učiniti. Kako bismo bili kršćani kakvima nas Gospodin želi potrebno je hraniti sebe Bogom koji je naša pravednost i naša istina.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje.