• Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!Mt 5,9

Sv. Ivan

Sveti Ivan apostol i evanđelist je u književnom, ali posebice u teološkom smislu, pravi biser novozavjetne literature, počevši od samoga Prologa do Ivanovih poslanica i, na vrhuncu, Apokalipse. Može se primijetiti kako je sveti Ivan, poput orla, koji je upravo i apostolov simbol, zagledan u visine, a istodobno „prizemljen“. Jer to je onaj ljubljeni učenik koji je naslonio svoju glavu na Učiteljeva prsa, to je onaj učenik koji je bio sa Marijom, Majkom Isusovom ispod nogu svoga Gospodina. Ivanovo evanđelje je zaista posebno, ono ima istu bit, poput ostala tri evanđelja, koja govore o Isusu kao središtu cijeloga Svetog Pisma. Ivanovo evanđelje ima jednu posebnu notu, jednu posebnu melodiju koja odzvanja u svakome uhu, a posebice u srcu, poslije pročitane, meditirane ili kontemplirane Riječi.

Onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob!

„Natjecahu se“ tko će prvi doći na grob Uskrslog Gospodina, poslije nego što im je Marija Magdalena rekla „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ I pošto ljubljeni učenik dođe prvi na grob pusti Šimuna Petra da uđe prvi. Petar ostaje začuđen i ovdje se opet postavlja pitanje Petrove vjere, dok drugi učenik uđe, vidje i povjerova. I mi u svakidašnjem životu imamo slične probleme poput Petra. I mi često puta ostajemo začuđeni, zbunjeni. I mi trčimo do Isusova „groba“ možda molitvom, postom, pokorom, dobrim djelima. I prije nego što dođemo do zadanoga cilja, koji je biti u Ljubavi, koju evanđelist Ivan puno puta spominje u svome evanđelju. Nešto nam se nažao dogodi i „padnemo“, umorimo se slijediti tu Ljubav, mislimo da je taj put za nas pretežak, obeshrabrimo se, počnemo gubiti vjeru i sve nam nekako postane besmisleno. Međutim, nije tako kako mislimo jer sam Gospodin kaže „Moje je breme lako“.

Samo se treba prepustiti u Presvete Ruke našega Tvorca i On će nas voditi. Tada će nam On dati milost vjere i mi ćemo poput onog drugog učenika povjerovati. Povjerovat ćemo u Ljubav koja nije ljubljena kako bi to rekao Asiški siromašak, sveti Franjo. I mi, hodočasnici u ovoj suznoj dolini, kada bismo se prepustili u Očeve ruke, bili bi pravi proroci Kristove ljubavi, bili bi blagovjesnici Kristova uskrsnuća. I mi bi tad govorili o Životu. O Životu koji je se očitovao u Riječi i koji se i dan danas očitava na našim oltarima po rukama naših svećenika.

Ovaj tekst je objavljen u: Povodom, Promišljanje.