• Pogledaj ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim.Ps 5,5

Sveta Marija Bogorodica

Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svog: od žene bi rođen, tako započinje današnje prvo čitanje. Tko je ta žena koja je bila dostojna roditi Sina Božjega? To je Marija, koju danas slavimo i nazivamo ovaj dan „svetkovina svete Bogorodice Marije“. Bog je odabrao svetu i posve čistu djevicu – koja će roditi njegova Sina. Marija je odabrana da začne Božjeg Sina, drugu Božansku osobu, Logos. Postao je čovjekom od Marije, Djevice. Već prije Isusovog rođenja Elizabeta je pozdravila Mariju riječima: Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? (Lk 1,43). A kako znamo i vjerujemo da u osobi Isusa Krista sjedinjene su dvije naravi: božanska i ljudska, zato s pravom nazivamo Mariju Bogorodica.

Od žene se dakle rodi, savršen čovjek, bez grijeha; pravi čovjek, ne samo po izgledu. Kod toga se nije odrekao svoje božanske naravi, niti je ostavio ono što je bio, što jest, i što će biti, Bog. Upravo u tom smislu moramo nazivati svetu Djevicu Bogorodicom. Riječ je rođena od Oca, po svojoj naravi je pravi Bog, istobitan s Ocem i jednako s njim vječan, uzvišen sjajem vlastitoga dostojanstva, u svemu jednake naravi sa svojim Ocem, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni uzevši lik sluge od Djevice, Marije postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik… (Fil 2, 6-8). Tako sam sebe ponizi onaj koji svima dijeli od svoje punine. Ponizi se radi nas ni od koga nije prisiljen, slobodan u svemu. Tako je postao jednak nama uzevši na divan način tijelo od Djevice Marije.

Marijino izabiranje čini čitavo čovječanstvo Božjom rodbinom. Kada se Sin Božji utjelovio, mi smo postali njegovom braćom i sestrama. Ali ne samo biološki, već i duhovno. Pod križem Marija postaje  pralik Crkve i Majka Crkve kada joj se Isus s križa obraća i kaže: Ženo! Evo ti sina!, a Ivanu: Evo ti majke! (Iv 19,26-27). Mi tako postajemo njezinom djecom. Djevica Marija je uzviknula u svome himnu Veliča: Svi će me naraštaji zvati blaženom upravo su tako svi naraštaji i činili i tako će i činiti do kraja. Prisjetimo se kako je štovanje Blažene Djevice Marije značajno mjesto zauzimalo u životu Maksimilijana Koleba, koji je u Auschwitzu za drugoga dao svoj život. A često je tu pobožnost promicao i papa Ivan Pavao II. Možda nama jedan bliži primjer utjecanja Blaženoj Djevici Mariji su naše bake, i naše mame koje su iskusile bezbroj puta njezin moćni zagovor. Reći će Pio IX: velika je moć vojske koja u svojim rukama ne drži mač već krunicu.

Današnje evanđelje kaže kako je Marija u svome srcu pohranjivala sve događaje vezane uz Isusovo rođenje i prebirala ih u svome srcu. Na početku Nove Godine i mi se trebamo prisjetiti Božjih djela u svome životu. Zahvaliti Bogu za sve što nam je činio, možda i ne prepoznajemo sva njegova djela, zato molimo Duha Svetoga da nas oslobodi od duhovne sljepoće, te da znamo uvijek prepoznati Božje djelovanje u svome životu. U odlomku iz knjige Brojeva čitamo kako je sam Gospodin poučio Mojsija i preko njega sav Izraelski narod da traže i primaju njegov blagoslov. Na početku nove godine zazovimo i mi Božji blagoslov na sebe, svoje obitelji i svoju domovinu. Božji blagoslov je nešto najljepše što možemo poželjeti jedni drugima. S Božjim blagoslovom se svaki trenutak našega života pretvara u blagdan. Božji blagoslov je besplatan i svima dostupan. Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje, Uncategorized. Both comments and trackbacks are currently closed.