• Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom. Albert Schweitzer

Svetkovina Bogojavljenja

U našem hrvatskom jeziku je veoma lijep prijevod i značenje iz izvornih jezika latinskoga i grčkoga – Bogojavljenje. Bog se objavio. Ovoga puta to znači da je Bog s Isusom izašao iz izraelskih okvira i objavio se svemu svijetu. To vidimo danas po različitim znakovima i samim različitim nazivima ove svetkovine koja je, usput budi rečeno, jedna od najstarijih svetkovina kako na kršćanskom zapadu tako i na kršćanskom istoku.

Temeljna poruka današnje svetkovine jest ova: Božja ponuda spasenja svima u Isusu Kristu. To svjedoče i tri mudraca. U našoj kršćanskoj tradiciji trojica velikana s istoka, čija se imena – Gašpar, Melkior i Baltazar – i bilježe ili su na naljepnicama pri blagoslovu obitelji i domova, različite su boje kože. Time se naglašava univerzalnost Isusove poruke, ali i otvorenost naših obiteljskih i drugih zajednica za ljude koji tražeći svoju zvijezdu, tražeći svoju sreću, možda naiđu ili s razlogom dođu na naša vrata, na vrata naših zajednica, na vrata naših pojedinačnih života.

Ovu se trojicu u našoj kršćanskoj tradiciji označava s tri imena, tri zvanja. Oni su nekada kraljevi, nekada mudraci, nekada magi. Sva tri imena označavaju važne dimenzije ljudskoga života, osobito dimenzije međuljudskih odnosa. Kraljevi predstavljaju vlast, za čim svatko od ljudi teži, makar ta vlast bila i posve mala i ograničena. Mudraci označavaju ljudsku težnju za spoznajom, znanjem, ljudsku znatiželju, životnu mudrost da sretno vodimo svoj život. Magi označavaju ljudsku potrebu za čudom, da se na što bezbolniji i sretniji način riješimo nevolja i patnji, da „čudesno“ prolazimo kroz životne nevolje. Sve te tri dimenzije koje su prisutne u ljudima, Matej jasno kaže, potrebno je da se mjere, štoviše poklone pred djetetom – pred kraljevstvom, mudrošću i čudotvorstvom Isusa iz Nazareta, pred Božjim očitovanjem sada u djetetu, a kasnije u mladiću i čovjeku iz Galileje.

Darovi

I darovi koje oni donose govore upravo o tome da njihova veličina počiva u priznanju Isusa Krista: zlatom priznaju njegovo kraljevstvo i vlast, nisu zlatom obdarili Heroda niti ikoga kupovali novcem da bolje prođu; tamjanom priznaju Isusov božanstvo, njegovu mudrost što svjetovnoj mudrosti djeluje često malo i ludo – jer zašto bi se čovjekova mudrost vezala za Isusa i njegovo evanđelje; pomast (smirna) označava priznanje njegova čovještva od čega bježe mnogi i suvremeni duhovni gurui i čarobnjaci, suvremeni zavodnici masa koji ne mogu prihvatiti da se Bog može do te mjere „sniziti“ da postane čovjekom; smirnom se priznaje Isusovo čovještvo, spasenjsko čovještvo po križu, smrti, ukopu i uskrsnuću. A mnogi bi i danas samo „boga“, svoga boga bez jaslica i progona, križa i smrti, bez praštanja i poraza.

Ovim trima darovima pridodajmo danas jedno novo značenje u našem osobnom vjerničkom životu. Kraljevsko zlato neka znači za mene moju ljubav prema Njemu, tamjan moj poklon Njemu, smirna neka znači moje povjerenje i vjera u Svevišnjega. Našli smo Boga i sada nam ne preostaje nego živjeti sa svojim Bogom u punom zajedništvu. On se objavio meni i tebi, mi smo ga našli i mi smo ga prihvatili, sada slijedi samo jedno: živjeti s Njime.

No ne zavaravajmo se, to nije nimalo lako. Svatko od nas mora pronaći svoj osobni put kao osobno blago, a ovaj put je težak, dug, osamljen, pun poteškoća, kao i onaj put mudraca-kraljeva. Oni su ga slijedili i našli i veseli otišli svojim domovima. Zato i mi molimo Gospodina da njegova zvijezda neprestano svijetli i nama, i da nas vodi prema pravome izvoru, prema Gospodinu Bogu. Naravno da će biti trenutaka kada će koji oblak zakriti zvijezdu i njeno svijetlo, ali treba uvijek to unaprijed znati da se poteškoća nikada nećemo moći osloboditi. No, čovjek je svaki put veći iza pobijeđene kušnje ili prepreke.

Pored toga što se Isus (Bog) objavljuje svim narodima današnja nam svetkovina postavlja jedno veliko pitanje: kako ja mogu doći do Boga, kako ću ja Boga tražiti u svome životu? Pri tome ne zaboravimo da je hod mudraca i kraljeva i traženje, raspitivanje za Isusa veoma važna i velika stvar. To je jako veliko i važno za svakoga od nas, pojedinog Isusovog sljedbenika. Nije dovoljno naći Isusa i samo prepoznati u njemu spasitelja ljudskoga roda općenito, onoga koji će vratiti čovjeku dostojanstvo, ili tolike uopćeno izrečene stvari. Isus je prije svega i iznad svega za mene Bog koji je postao čovjek, Riječ što je tijelom postala, pa mu se stoga moram klanjati i ljubiti ga za ono što On je.

Nekoliko nam stvari još uprisutnjuje današnje evanđelje i svetkovina Bogojavljenja koje su nam sadržane u jednoj rečenici koju evanđelist donosi: otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

U slici triju mudraca koji slijede Isusovu zvijezdu govori nam se o putu, o napuštanju svojih osiguranih mjesta, o izlasku iz svoje tame navika, iz mraka svojih zabetoniranih odluka i sudova. A imamo li mi svoju zvijezdu i koju zvijezdu slijedim? Koliko smo zadovoljni sa svojom mudrošću?

Poruka svetkovine Bogojavljenja je doista radosna poruka spasenja u Isusu za sve ljude. Zato ne priliči posvajati Isusa. A mi smo ljudi, vjernici, skloni sebičnosti – ne samo u materijalnim nego i u duhovnim stvarima. Isus i njegovo evanđelje nisu za uske i neprozračene obiteljske, crkvene i nacionalne prostore, nisu za one koji su se već „osigurali“ u svom znanju i svojoj pobožnosti. Bog se u konkretnoj povijesnoj osobi, u Isusu iz Nazareta, dariva svim ljudima. Pred nama kršćanima, pred Crkvom je da to učinkovito svjedočimo, ne samo licemjernim riječima. U konačnici, ne spašavamo mi sebe, niti je Crkva poslana da se brine za sebe, nego za svijet, za sve ljude. Da svjedoči širinu Božje dobrote, a ne strah za sebe.

Zvijezda vodilja

Zvijezda o kojoj izvještava evanđelje, simbol je Božjega vodstva. Znamo da su se ljudi stoljećima uz pomoć zvijezda orijentirali u mračnoj noći na svojim putovanjima i zvjezdano nebo im je pomoglo da stignu do cilja putovanja. Zato je zvijezda simbol za iskustvo Božjega vodstva u životu, za sve one trenutke kada nam se u nekim događajima i susretima otvorio put.

I tri su kralja bila vođena. Oni su slijedili zvijezdu i došli do mjesta rođenja Djeteta Isusa. U njemu prepoznali Boga. I pastiri su bili vođeni. Nisu spontano došli do mjesta rođenja. Čudo Božjeg vodstva na koncu ih je dovelo do vjere. Zbog toga je vjerniku zvijezda simbol Božjega vodstva. Osim našega ljudskoga traženja, postoji i Božje usmjeravanje. Bog nam ide ususret dok toga još nismo ni svjesni.

“Život se može razumjeti samo unatrag, ali živjeti se mora unaprijed” (S. Kierkegaard). Postoje putovi koji su nam dobro poznati: put do škole, radnoga mjesta, ceste koje su ucrtane na kartama. Sasvim je drugačije kada razmišljamo o putu našega života. Naš put u nastupajućoj godini još nam nije poznat. Možemo, doduše, planirati što ćemo raditi sljedeću godinu, ali ne znamo hoće li se ti planovi ispuniti ili ne, hoće li se iznenada pojaviti neki drugi put, mimo naših planova.

Upravo u ovome i leži bit našega vjerovati! Vjerovati znači pristati na Božji put s nama. Ne znamo kamo sve put vodi, ali s povjerenjem u Božje vodstvo, putujemo korak po korak, iz dana u dan. Na našemu putu potrebna nam je podrška bližnjih (zajednice), osobito danas kada su mnogi ostavljeni sami na svom putu.

Stoga, pronađimo za sebe zvijezdu vodilju, nebesku blještavu iskru koja će nam kazivati put kroz ovo vrijeme i cijelu novu godinu. Ne dopustimo da nam prođe i jedan dan u novoj godini, a da ne pogledamo u našu svijetlu zvijezdu. Hoće li to biti u lijepoj riječi i iskrenom razgovoru s osobom do nas? Ili možda u poštenju i marljivosti na radnom mjestu? Ili u tihoj i predanoj molitvi? Možda u pomirenju s nekim s kime smo u svađi?

Na tome životnome putu, u našem hodu u ovome vremenu neka nas prati zagovor i zaštita Blažene Djevice Marije i neka nas nebesko svjetlo Isus Krist – vodi i dovede k našem cilju koji tražimo, za kojim cijeli život hodimo, kojem se u vjeri – s pravom nadamo.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje.