• Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svojuMt 9,38

Svetkovina Uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista

S radošću slavimo svetkovinu Uskrsnuća našega Gospodina i brata Isusa Krista. Na poseban način danas obnavljamo uspomenu i uskrsnu radost staru dva tisućljeća. Ta radost je radost praznoga groba, radost onih koji su s Isusom “jeli i pili”, koji su s njime živjeli. Uskrs nam predstavlja velik izazov s kojim se moramo suočiti, izazov radosti novoga života – života otkupljenoga ljubavlju koji moramo donijeti drugima. Uskrs je izazov koji nam daje hrabrost ići dalje usprkos našim tmurnim svakodnevicama, problemima u kojima se nalazimo, a najviše grijesima koji nas sputavaju.

Kome se vratiti kad su zbog njega ostavili sve!?

Svoje razmišljanje želio bih započeti neposrednim događajima prije Uskrsnuća, poslije Isusova ukopa. Nakon uhićenja apostoli su se razbježali “glavom bez obzira”, bili su u strahu, vjerojatno sablažnjeni razvojem situacije, ali su se okupili u dvorani Posljednje večere. Mi možemo samo zamisliti atmosferu: svatko u sebi prebire događaje; pitaju se je li istina sve to što se dogodilo; ima li smisla biti okupljeni na tom mjestu itd. Prije nego su pošli za Isusom vjerojatno nisu razmišljali o smislu, nego su samo ostavili mreže i pošli, a sada? Kome se vratiti kad su zbog njega ostavili sve!?

Današnja čitanja otkrivaju nam da je smisao nasljedovanja Isusa postojao i da još uvijek postoji. Svjedoci smo jer Bog izabire različite, manje-više uspješne i sposobne da ga nasljeduju. Jedan od takvih je i Petar.

Djela apostolska pred nas stavljaju Petrovo svjedočanstvo o Isusovu životu, a napose o njegovim posljednjim danima, o uskrsnuću i uzašašću. Upravo je Petar, koji je Isusa tri puta zatajio, postavljen za autoritet i svjedok onoga što se dogodilo. Sada, jer je vidio, naviješta slavu Isusovu svojim sugrađanima i ostalim narodima.

Zora uskrsnuća

Evanđelist Ivan govori nam o svome iskustvu i uskrsnom danu. Marija Magdalena u zoru dolazi na grob. Zora je posljednji dio noći, kratko razdoblje prije nego će svjetlo obasjati zemlju i kada ce započeti novi dan. To je period kada sunce obasjava nebo, a zemlja s nestrpljenjem očekuje da je umije svojim prvim zrakama. Magdalenino unutarnje stanje je zapravo slično zori. Ona želi još uvijek biti u prisutnosti Isusovoj iako više nije živ. Ne podnosi da Isus bude sam. U njoj se nalazi svjetlo ljubavi, ali i žalost što više neće vidjeti onoga od kojega se osjeća ljubljenom. Njezino srce još uvijek osjeća njegov zov i ono plamti ljubavlju. Ipak, ona nalazi prazan grob.

Grob promatramo kao mjesto gdje ga ostaviše, gdje Isusa položiše, ne razmišljajući o onome što će se kasnije dogoditi. Grob promatramo kao čovjekovo posljednje počivalište, ali i kao početak novoga života – trenutak i mjesto susreta s uskrslim Gospodinom. Temelje nalazimo u svome krštenju. Prvi kršćani su se krstili uranjanjem u vodu, što je zapravo slika novoga života u Kristu: umrijeti sebi, živjeti Bogu. Marija Magdalena javlja učenicima zabrinuta jer ne zna gdje ga položiše.

Susret s Uskrslim

O V. korizmenoj nedjelji čitamo o Lazarovu uskrsnuću i sjećamo se Isusova pitanja: “Gdje ste ga položili?” To isto pitanje zaokuplja misli Marije Magdalene i apostola. Lazar je bio u grobu da bi se pokazala slava Božja, a Isus nije u grobu! Doduše, ostaviše ga u grobu, a sada ga više nema. Isus je ustao na slavu Božju, a na učvršćenje vjere onih koji idu za njim. Isusov grob nalaze u savršenom redu i namješten. Da ga je netko odnio, ne bi imao vremena razmišljati o slaganju plahta u koje je bio umotan.

Marija Magdalena, Petar i drugi učenik mogli su samo otvorena srca shvatiti da je Isus uskrsnuo. Tu istinu i činjenicu mogli su razumjeti samo s ljubavlju u srcu. Apostoli su s Isusom živjeli, vidjeli ga i razgovarali s njim nakon uskrsnuća. Nama su ostavili svjedočanstvo o događajima u evanđeljima i Djelima. Ta Riječ postaje kao tijelo Kristovo za nas koji živimo danas i za poslije nas. U susretu s Riječju možemo susresti i vidjeti Uskrsloga kao što ga oni vidješe.

Isus nam svojim uskrsnućem dokazuje da smrt više nije smrt, da naš kraj nije smrt, nego novi život. Naš kraj je zapravo potpuno zajedništvo i sjedinjenje s onim čija je ljubav za nas beskonačna. S Kristom Uskrslim započinje novo razdoblje, nova sadašnjost, započinje Gospodinov “plan i program” čovječanstva. Njegov plan: ostvarenje Božjega Kraljevstva ovdje i sada. Njegova vijest: ljubljeni smo od Oca kao njegova djeca, a Krist nas je otkupio svojom smrću i uskrsnućem i dao je život za braću i prijatelje.

Hoditi u novosti života – plod Uskrsa

Uskrsnućem sve se ponovno stvara i počinje novi svijet. U tom svijetu moramo postati svjesni važnosti Radosne vijesti u svakoj životnoj situaciji. Teškoće i probleme moramo gledati njegovim očima, moramo ih gledati kao naš prijelaz iz smrti u život. Krist nam je pokazao da se po muci, križu i smrti dolazi do uskrsnuća. Iza problema, teškoća i žalosti dolazi radost.

Krist želi da se njegovo Kraljevstvo ostvaruje u svakoj generaciji – svatko treba dati svoj doprinos. Bog nam je stvorenjem usadio svoju stvoriteljsku moć da palo – dižemo, žalosnoga – utješimo, unesrećenoga – pomognemo… Važno je da se u svima nama pojavi težnja za nečim novim i boljim. To ćemo moći ostvariti! Lako je težiti nečemu, a za ostvarenje ništa učiniti. Naša svakodnevica ne smije se i ne može temeljiti na iščitavanju tragičnih događaja iz novina ili TV-a jer utječe na nas loše i u velikoj mjeri. Mi smo oni koji smo pozvani promijeniti svakodnevicu, drugima donijeti Radosnu vijest Krista Uskrsloga koji nam poručuje da nije sve loše kako se čini, da u svijetu postoji dobro koje je jače od zla.

Dragi prijatelji u Kristu, razmišljajući o uskrsnuću Isusovu, koje je središnji i temeljni događaj naše vjere, posljednji cilj nas vjernika, moramo postati svjesni da je uskrsnuće način života i da prema njemu moramo hrliti i za njim žudjeti.

Uskrs – dan velike radosti želimo slaviti s radošću koja izbija iz nas samih. Neka se u nama vidi nada novoga života, da se sve može promijeniti i rascvjetati, da sve može biti bolje. Danas, kada slavimo dan što ga stvori Gospodin, pozvani smo hvaliti Boga za dar života, za naše postojanje i vršenje njegove volje u našem životu. Pozvani smo zahvaliti mu za sve ono što imamo: za obitelj, za bračnoga druga, za djecu, za unučad, za prijatelje. Nekada nismo ni svjesni koliko nam drugi donose radost u život – riječju, osmijehom, dobrim djelom. Bog nije želio biti sam niti da čovjek bude sam, zato je stvorio druge. Kao što jedan cvijet ne možemo zamisliti bez latica koje ga čine, klas bez zrnja, građevinu bez cigala, slap bez kapljica, tako je čovjek neprepoznatljiv bez osoba koje ga okružuju i život, koji je često sumoran, težak, mučan, čine ljepšim.

Završio bih riječima Melitona Sardskoga, biskupa: “Dođite sve obitelji čovječanstva ugnjetene grijesima i primite otpuštenje grijeha. Jer, ja sam oproštenje vaše, ja vazam spasenja, ja janje za vas zaklano, ja otkup vaš, ja život vaš, ja uskrsnuće vaše, ja svjetlo vaše, ja spas vaš, ja kralj vaš. Ja vas uzdižem u nebeske visine, ja ću vam pokazati Oca koji je odvijeka. Ja ću vas uskrisiti svojom desnicom.”

Prijatelji, Isus Krist, mučen, pokopan, uskrsnuo neka ojača našu vjeru, učvrsti ufanje, usavrši ljubav da možemo biti njegovi svjedoci do kraja svijeta. Pohrlimo na grob i pronađimo Uskrsloga, uskrsnimo zajedno s njime na novi život!!!

Ljubav je jaca od mržnje! Dobro je jače od zla!

Život je jači od smrti! Svjetlo je jače od tame!

Sretan Uskrs Gospodina našega Isusa Krista i mir njegov neka bude s vama!

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje, Vijesti. Both comments and trackbacks are currently closed.