• Volite, uvijek volite do boli! Majka Tereza

Svjedočanstva

Svjedočanstvo duhovnog poziva

Božji poziv je neshvatljiva tajna koja nadilazi čovjeka i čiji odgovor zna samo Dobri Bog. Tajna koja potpuno obuzme čovjeka. Jer kada zapravo razmislim cijeli svoj život i sve ono što sam radio u životu uvijek je bilo prožeto Bogom i u znaku Božjeg poziva, samo zbog različitih životnih okolnosti ja taj poziv nisam prepoznao, svjesno sam ga potiskivao, a u nekim trenucima čak i odbacivao. Zašto?

Prvo i osnovno bilo me strah. Strah od nepoznatog, strah od neizvjesnosti, strah od toga kako ću ja živjeti u samostanu, strah od napuštanja dragih i voljenih osoba, strah od neuspjeha? Ma puno strahova! Puno pitanja, a malo odgovora!

Drugi razlog, zašto nisam ranije odgovorio Božjem pozivu je taj što se moj otac tome žestoko protivio, zapravo protivi se i danas! I što sam bio potpuno svjestan da kada izaberem ovaj životni put da to znači potpuni prekid svih odnosa s ocem. Tako da su moji prvi redovnički dani protekli u znaku protivljenja, te mi nije bilo lako. Ali imao sam veliku podršku odozgor, silno pouzdanje u Gospodina. Kao i podršku redovničke zajednice i divnih ljudi koje sam tamo upoznao, a s kojima danas živim i dijelim radosne trenutke bratskog življenja. U tim, za mene vrlo teškim trenutcima, osjećao sam bezgranično povjerenje i vodstvo u Onoga kojega sam odlučio nasljedovati. Pitanja su i dalje ostala, ali je onaj prvotni strah nestao. Zaista, samo Gospodin može dati takvu sigurnost i takvu snagu! Neprestano mu zahvaljujem na tome.

Zapravo, kada čovjek pristupa Gospodinu čista i iskrena srca, tada se nema čega bojati. Ništa na ovome svijetu nije važnije od Isusa Krista. Možda i ti imaš poteškoća sa svojom obitelji, braćom ili sestrama, prijateljima, nailaziš na nerazumijevanje, neprihvaćanje možda čak i neslaganje, važno je znati da to što činiš, činiš slobodno i vjerovati da te na svakom koraku prati Isus, isti onaj koji te i pozvao. Odgovor na Božji poziv usporedio bih s plivanjem, najteže je učiniti prvih par zamaha, tada je puno nesigurnosti, mogućnosti potonuća su vrlo velike. Kada se čovjek prepusti i potpuno opusti tada bez problema pliva. To more je Božja blizina, Božja prisutnost kao i molitva svih onih koji mole za redovnička i svećenička zvanja. Kada je čovjek uronjen u tu molitvu tada sve nesigurnosti i strahovi, sve neodlučnosti i sve sumnje nestaju jer Gospodin je s nama.

Učinio sam svoje prve redovničke korake, nakon godina i godina, ne mogu reći lutanja, jer sam ja stalno bio tu negdje, blizu Crkve i oltara, ali nakon godina neodlučnosti i kolebanja, radostan sam i sretan. Napokon imam priliku ostvariti ono na što me Dobri Bog pozivao sve ovo vrijeme.

Želim svim svojim srcem nasljedovati Gospodina po primjeru svetoga Franje i želim mu biti svjedokom u ovome vremenu, služiti prije svega Njemu, a onda Crkvi i Njegovom narodu. Svoj redovnički i svećenički poziv stavljam pod zagovor Blažene Djevice Marije, zahvaljujem Bogu trojstvene ljubavi što mi je udijelio snage i jakosti te sam smogao hrabrosti odgovoriti na njegov zov. Također, molim se da uspijem ostvariti sve ono što Gospodin od mene traži potpuno se predajući u Njegov zagrljaj prepuštajući Njemu kormilo svoga života.