• Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svojuMt 9,38

„Ta, zato sam došao…“

Ako bismo htjeli pronaći riječ koja bi nam bila najprihvatljivija poveznica s današnjim Evanđeljem, onda bi to bila riječ patnja. Isus, koji prolazi svom Galilejom propovijedajući i prolazeći kroz okupljena mnoštva, posvuda nalazi bolesne, opsjednute i umiruće. Isus ne prolazi pored njih poput stranca. On zna o čemu se radi, svjestan je da su oni koje susreće potrebiti njegove pomoći. Ne ostavlja ljude u njihovim patnjama i bolestima, već intervenira, liječi i život donosi. Isus je milostiv i sućutan. On nije poput nekih modernih iscjelitelja. Ne gleda ono što imaš, već ono što jesi. Jesam li čovjek vjere? Gospodin ne liječi one koji mu nude profit ili popularnost već one u kojima osjeća iskreno predanje u vjeri koja dopušta doživjeti ozdravljenje. Isus, čovjek i Bog koji je pobijedio smrt, liječi one koje su u situacijama bez izlaza. Petrova punica je imala ognjicu. Recimo da se nije davalo previše šanse onima koji su došli do tog stadija bolesti. Ipak, Isusu ništa nije nemoguće. Prihvati ju za ruku i podiže.

Bolest je kušnja

Živeći u svijetu koji je ispunjen patnjom, možemo se uputiti ulicama naših gradova i naići na bolesne, napuštene i ojađene. Ako smo svjesni gdje živimo, onda se s pravom možemo pitati ima li smisla sve? Živiš da bi se razbolio. Kad oboliš, daješ sve svoje snage kako bi ozdravio. Neki se toliko mučno bore kako bi održali svoje zdravlje da poduzimaju sve kako bi ostali vječno mladi, vitalni i nepromjenjivi. Premda čini puno toga, duboko su svjesni svoje prolaznosti i uvjetovanosti. Onaj tko je zdrav teško može razumijeti onoga koji je bolestan. Još teže je kad taj isti padne u opasnost sažaljevanja drugoga. Sam je svjestan da i on sutradan može biti bolestan. Možda nam se čini da patnja nema smisla. Na prvi pogled ovo se čini jedinim logičnim odgovorom. Isusovo poimanje bolesti nije isto kao čovjekovo, koji u svojoj ograničenosti, ne uspijeva u potpunosti razumijeti ovaj fenomen. Bolest može biti shvaćena kao kušnja. U kušnji smo kada smo u strahu od boli, uvreda i od same smrti s kojom ćemo se susresti jednoga dana. Premda znamo da je Isus pobijedio sve ono što se čovjeku čini nesavladivim, dolazimo u napast vjerovati samima sebi, ne Onome koji nas je otkupio. Sv. Augustin bi rekao: „Što pak čovjek više pretrpi za Kristovo ime i za nadu vječnoga života te ustrajno podnese, dat će mu se veće nagrada… Čovjek se čiste savjesti u nezgodama istinskije i radosnije veseli nego čovjek zle savjesti posred užitka.“

Isus i danas ozdravlja

Dok slušamo ili čitamo Sveto Pismo, možemo pomisliti kako nas se ono ne tiče, barem ne direktno. Isus, sve ono što je činio i što nam je ostalo zapisano i sačuvano u svetopisamskim tekstovima, nema namjeru sebe ostaviti povijesti. Tko doživi Isusa kao živu osobu, ne može tako površno shvatiti pročitani tekst. Isus nije manje milostiv ili manje blizak čovjeku nego li je bio dok je hodio ovom zemljom. Štoviše, onda je bio prisutan na nekom određenom mjestu u dotično vrijeme. Po uskrsnuću, On je prisutan u svako vrijeme na svakome mjestu. Svatko tko želi njegovu pomoć, pomoći će mu. Jedino što zauzvrat traži jest naša vjera. Stoga, kršćanstvo nije nekakva ideologija koja čvrsto drži do onoga što naučava isključivši sve ono što je protivno njenim nepogrješivim uvjerenjima. Kršćanstvo je mogućnost susreta s Bogom koji daje smisla našim ovozemljskim patnjama zato što je i sam patio, obećava nam život poslije smrti zato što je pobijedio smrt i u svemu nam je toliko blizak da toga nismo ni svjesni.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.