• Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom. Albert Schweitzer

Tablete za budnost

Prva nedjelja došašća stavlja pred nas odlomak iz Lukinog evanđelja, koji govori o dolasku Gospodina našega Isusa Krista. Došašće, kao takvo, vrijeme je priprave i iščekivanja skorog Isusovog dolaska. Vrijeme priprave za Božić, koje nas priprema i potiče na budnost i spremnost, kako se ne bismo iznenadili kada nas zatekne „onaj dan“.

Stoga budni budite…

… i u svako doba molite. Razmatrajući ovu rečenicu, zapitao sam se jesam li budan ili još uvijek spavam i sanjam. Je li posjedujem budnost koju bih trebao imati ili koračam kroz snove, snove koji su samo iluzija i zamišljaj nečeg nestvarnog, snove koji su samo ispraznost?! Biti budan, to je san svih vjernika. Često koračam kroz grad i gledam ljude kako prolaze. Jedni žure, kao muhe bez glave, ne obazirući se na okolinu, drugi pak zuje, trošeći vrijeme koje imaju, treći su zaokupljeni svojim problemima, nemajući vremena misliti ni na što drugo, četvrti rade ovo, peti ono… Svatko ima svoje probleme, svakoga pritišću njegove nevolje, svima su srca vezana za ovaj svijet. Nitko se ne želi probuditi jer je to teško. Teško se odlučiti na promjenu jer ta promjena znači mijenjati sebe. Lakše je nastaviti sanjati promijeniti svijet i u tome nastojati, jer je u snovima sve moguće. No u snu nitko ne vidi sebe, nego vidi samo ono što ga okružuje. A upravo je u tome sva iluzija. Mijenjajući sve oko sebe, a ne mijenjajući sebe, ne možemo učiniti svijet boljim, nego si samo otežavamo do krajnjih granica. „Budni budite“ govori evanđelje. Nemojmo mijenjati svijet oko nas, nego se probudimo i promijenimo sebe. Ako sebe promijenimo, sve ćemo gledati drugim očima, otvorenim očima koje razlikuju san od jave. Tablete za budnost sastoje se od molitve, a ona je jedan od glavnih sastojaka koji će nas učiniti i održati budnima u ovome svijetu sanjanja. „Molite u svako doba“, bilo to zgodno ili nezgodno i vidjet ćete svijet drugačijim očima.

Uspravite se…

…i podignite glave. Podići glavu i biti ponizno ponosan na to što sam Kristov, a ne sramiti se, to je odlika pravoga vjernika. Moja vjera se mora očitovati u mome životu, ne samo ponekad, nego uvijek. Ako doista vjerujem, onda moram biti ponosan na to, a ne skrivati se da me nitko ne vidi. U današnje vrijeme, kada je Crkva izložena svakojakim napadima od strane svijeta, teško je uvijek priznati što zapravo jesmo, jer ako priznamo i mi ćemo biti napadnuti. Najlakše se sakriti i šutjeti, ali to nije dobro. Trebamo ustati i braniti ono što vjerujemo, a naše svjedočanstvo života trebalo bi biti prva crta obrane. Ako živimo ono što vjerujemo, hodajmo ponosni, uzdignute glave, jer spremni iščekujemo ponovni dolazak Kristov i kada stanemo pred Njega, baštinit ćemo život vječni.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.