• Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!Mt 5,9

Tama i svijetlo

Treća nedjelja kroz godinu donosi nam odlomak iz Matejeva evanđelja koji govori o samom početku Isusovog djelovanja i propovijedanja kraljevstva nebeskog. Isus tada poziva i neke od apostola, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju te Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana. Pozvao ih je da ostave mreže, jer bijahu ribari, te da pođu za njim kako bi ih učinio ribarima ljudi.

 Narod što sjedi u tmini

Život ljudi najčešće je život u tami ili polumraku. Gledati naprijed gotovo je nemoguće, a da ne vidimo nešto loše ili pak nešto što nam smeta ili ne odgovara. Živeći na profan način, čovjekove zjenice su vrlo široke, jer se mora pošteno potruditi da vidi i naiđe na nešto dobro i kvalitetno, na nešto što će ga ispuniti i pružiti mu istinsku sreću i radost. Najčešće, takav čovjek provede život tražeći, a da na kraju ništa ne nađe, jer u svojoj zaslijepljenosti ne vidi ništa. Mrak ga okružuje, a on ne zna kamo će krenuti.

Takav život, život u mraku, u zadovoljstvima ovog svijeta, prepun je padanja, posjekotina, porezotina, oderotina i različitih drugih ozljeda upravo zato što jednostavno ne vidimo u mraku. Čovjek živi u mraku jer je u njegovom životu odsutna svijetlost.

Svijetlost velika

Svijetlost koja je svim ljudima potrebna jest Isus Krist, koji je svijetlo istinsko i koje razgoni svaku tamu. Prihvaćajući Krista u svoj život, otvarajući mu vrata da se nastani u nama, tama oko nas nestaje i noć postaje kao dan. Ne moramo više tražiti „ono nešto“ u mraku i u tome se traženju spoticati, nego imamo nešto najbolje – svijetlost koja nam osvjetljuje put kojim hodimo i koja nas usrećuje te nas čini zahvalnim i sretnim ljudima. Ta svijetlost je Isus Krist, naš Otkupitelj i Spasitelj.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje.