• Samo se s ljubavlju živi. Samo se s bolom ljubi Anselm Kraus

„Tko je moj gubavac?“ ili: „Čiji sam ja gubavac?“

Današnji evanđeoski odlomak nastavak je prvoga poglavlja Markova evanđelja u kojemu pratimo Isusa iz dana u dan. Pratimo njegove susrete s ljudima, čudesa i ozdravljenja koja čini. U ovome odlomku Isus vraća u život ono što je društvo odbacilo, što je društvo prekrižilo, što je društvo proglasilo mrtvim. Guba je bila neizlječiva bolest koja te nije predstavljala samo bolest tijela, nego se pretvarala i u bolest duha. Gubavci su bili osuđeni na samoću. Nitko im se nije smio približavati jer bi, po Zakonu, i sam postao nečist. Postajali su „živući mrtvaci“ i „lutajući samci“. Više nego tijelo, guba je pogađala duh: biti sam, napušten od svih, biti na milost Bogu i nemilost ljudima. Sjetimo se: čovjek nije stvoren da bude sam.
Zanimljivo je uočiti da evanđelist ne spominje narod niti bilo koga u blizini. Želi naglasiti susret dviju osoba: čovjeka i Isusa Krista. Gubavac čini prvi korak. On ne viče za Isusom, ne preklinje ga, ne trči za njim, nego mu jednostavno i ponizno prilazi. Očito je osjetio i prepoznao u Isusu neku božansku snagu i prisutnost pa se odlučio na ovaj korak. Vjerujem da su riječi kojima je opisan ovaj susret pomno i pažljivo izabrane kako bi naglasile svaki detalj. Gubavac klekne, baca se na koljena. Zatim Isusu govori: „Ako hoćeš, možeš me ozdraviti!“ Sigurno je čuo ili pak vidio kako Isus ozdravlja bolesne, izganja zloduhe, pa je vjerovao da i njemu može pomoći. Jednostavno i ponizno ga moli prepuštajući sve Isusovoj volji. Traži ozdravljenje tijela od bolesti i duha od samoće. Isus je očito ganut njegovim pristupom i njegovom molbom. I on djeluje, djeluje i protiv Zakona: „Isus pruži ruku, dotakne ga se pa reče.“ On dira nedodirljivoga. Isusov doticaj liječi od samoće i gubavcu daje do znanja da nije sam, da ga Isus želi i hoće ozdraviti od njegovih bolesti. Njegovo djelovanje popraćeno je djelima i riječima. Bog stupa na djelo ne čineći razliku među ljudima. Jasno daje do znanja da mu je svaki čovjek važan, da će za njega umrijeti. Isusu se ne gadi dotaknuti bolesnika, grešnika jer želi da ovaj ozdravi.

Franjin gubavac

Što zapravo znači susresti gubavca u pravom smislu, rijetko tko od nas zna. Ipak, postoji čovjek koji ih nikako nije mogao smisliti, ni čuti ih niti vidjeti. Bježao je od njih kao „vrag od tamjana“. Na kraju svoga života svjedoči o svome obraćenju i o posebnom susretu: „Dok bijah u grijesima, činjaše mi se veoma gorkim gledati gubavce i sam me Gospodin dovede među njih i bio sam s njima milosrdan. I odlazeći od njih, ono što mi se činjaše gorkim pretvori mi se u slast duše i tijela.“ Riječ je o sv. Franji Asiškome. Upravo u tom gubavcu, nakon borbe sa samim sobom, Franjo je prepoznao Kristov lik. Sam Gospodin mu je pristupio u liku onoga kojega je svim svojim srcem prezirao.
Uspoređujući evanđeoski odlomak s događajem iz života sv. Franje, lako možemo uočiti Boga na djelu. U prvome liječi tjelesno bolesna čovjeka, u drugome (gubavac) liječi Franju njegove bolesti. Poručuju nam da možemo biti i bolesnici i liječnici. Krist je izvor našega zdravlja u svakom smislu. Dopustimo se liječiti od samoga Krista kako bismo drugima pomogli u njihovim životnim situacijama. Ovdje se lako možemo pitati: „Tko je moj gubavac?“ ili: „Čiji sam ja gubavac?“ Ova pitanja u nama mogu proizvesti ozdravljenje. Bog djeluje na svakome mjestu i u svako vrijeme. Potrebno je postati svjestan svoje vlastite slabosti i dati se liječiti (očistiti) od Boga. Dopustimo se osloboditi raznih suvremenih guba koje na nas svakodnevno navaljuju. Padnimo pred Boga koji jedini može smiriti naše srce. Poput gubavca padnimo pred Bogom koji je sposoban ozdraviti nas. To je naš doprinos našem ozdravljenju. Recimo: „Ako želiš, možeš me ozdraviti!“ Ubrzo ćemo čuti i odgovor: „Da, želim, budi čist!“ Polazeći u crkvu stavimo se u lik gubavca koji je željan ozdravljenja. Pružimo zatim svoj ruke u Isusove i pouzdajmo se u njegovu volju. „Nemirno je srce moje dok se ne smiri u tebi, Bože!“

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje, Uncategorized. Both comments and trackbacks are currently closed.