• Nitko se ne smije od mene udaljiti, a da se ne osjeti sretnijim i boljim Majka Tereza

Tko je taj Bog?

Tko je taj Bog od kojega se skrivao Adam kad je sagriješio? Svemoćni Bog koji stvara svijet, a onda ga uništava potopom? Tajanstveni Bog koji obećava nemoguće stvari Abrahamu, nepojmljivi Bog koji stoji nad ljestvama i u snu progovara Jakovu? Bog koji se objavljuje u potresu, gromu i grmljavini na svetom brdu izraelskome narodu. Bog čije lice ne smije nitko vidjeti čak ni Mojsije… Bog, na čiji poziv proroci padaju ničice, transcendentan Bog kojega čovjek ne može obuhvatiti ni razumom, ni osjetilima, ni srcem, ni voljom… Tko je taj Bog? I kakav odnos može uspostaviti s ovim neizrecivim bićem čovjeka?

Taj Bog nas tako „ludo“ voli da je u stanju napraviti nevjerojatne stvari. On silazi u našu egzistenciju. On postaje sićušan zametak u Marijinom krilu. Događa se čudo! Jedne noći na zemlji, u Palestini rodi se još jedno krhko živo biće, malo bespomoćno djetešce. To djetešce koje treba hraniti, nositi na rukama, ogrijati, okupati, to tjelesno, toplo živo biće je onaj koji jest.

On sigurno želi biti moj i tvoj prijatelj! Zar ne vidiš, od sada Bog je stvarno blizu? Tako blizu da je moguće Njega dodirnuti, zagrliti, gledati, slušati, nahraniti, oprati mu noge, poljubiti njegov obraz, zajedno s njim blagovati, loviti ribe. Moguće je imati s njim utrke, pošpricati ga vodom… Ali, na žalost, moguće ga je i popljuvati, bičevati, udariti u obraz, čupati mu kosu i raspeti na križu.

On stvarno želi biti moj i tvoj prijatelj! Zar ne vidiš? On želi proživjeti sve što proživljavaju njegovi prijatelji! On zna što znači imati oca i majku, zna kako je kad se rodiš na ovom svijetu, zna što znači disati, zna što je to toplina majčinog krila, što je to progonstvo, kako je to kad je hladno. On zna kako boli kad raste zub, zna kakav okus ima voda, kruh, vino. On zna kako miriše cvijet i kako pjevaju ptice, zna što su to morski valovi i bura, zna što znači biti umoran, veseo, tužan, ushićen. On zna kako je to kad imaš prijatelje, a isto tako kako je kad te svi ostave. On zna…

Da! On od sveg srca želi postati tvoj prijatelj. Zar ne vidiš da on želi podijeliti s tobom sve? Svoje vrijeme i svoje znanje, svoju ljubav i toplinu, svoje misli i osjećaje, svoga Oca i svoju majku, svoj život, svoje Tijelo i svoju Krv, svoju ljubav i svoga Duha. Jednostavno sve!

Božić je još jedan „prvi korak“ Boga prema čovjeku. To je korak neizmjernog, ali nježnog Prijatelja. Što može biti ljepše nego učiniti naš korak ususret? I još jednom, baš u ovaj sadašnji trenutak započeti prijateljstvo s Bogom… Biti s njim zajedno. Razgovarati. Pronalaziti zajednička iskustva i interese, stvarati zajedničke planove. Dijeliti sve! Neka nas i ovaj Božić potakne na duboki odnos u kojem svaki od prijatelja može sa sigurnošću reći:  Ti nećeš umrijeti nikada – naše prijateljstvo trajat će vječno…

s. Emanujila Oksana Vishka OSBM

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje, Teološka misao. Both comments and trackbacks are currently closed.