• Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit Ps 63,4

Tko se ponizuje, bit će uzvišen

Evanđelje 31. nedjelje kroz godinu donosi nam novi „okršaj“ Isusa sa svojim protivnicima, pismoznancima i farizejima. I dok smo zadnje dvije nedjelje slušali o događajima gdje kušaju Isusa ne bi li ga kakvim trikom ulovili u svoju spletkarsku mrežu, ovoga puta on preuzima inicijativu i iznosi im sve što ih ide. Moglo bi se reći da su njihovi dosadašnji sukobi bili samo zagrijavanje za ono o čemu sada želimo razmatrati.

Licemjerje i taština

Isus se obraća svojim učenicima i mnoštvu, a time i svakome od nas danas.  Otvoreno i bez ublažavanja govori o pismoznancima i farizejima koji su zasjeli na Mojsijevu stolicu. Ta stolica pripada svećenicima koji su, zadržavši za sebe samo kult, zanemarili učiteljsku zadaću i jednostavno je prepustili pismoznancima nakon babilonskog izgnanstva. Tim pismoznancima i farizejima Isus zamjera licemjerje i nedosljednost jer ne čine ono što uče. Naučavaju u ime Božje, ali u svojoj sebičnosti odabiru one zapovjedi i tumačenja kako njima odgovara te tako „ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli.“ Postoji opasnost da pomislimo kako ovime Isus govori da ne treba izvršavati Zakon koji oni uče, ali to bi bio pogrešan zaključak. Isus jasno veli: „Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu.“ Ono što želi mnoštvu naglasiti jest da se ne ravnaju po njihovim djelima „jer govore, a ne čine.“

Nadalje, nova opaska na račun farizeja i pismoznanaca ide zbog njihove taštine. Ističu svoju „pravednost“, vole se pokazivati dobrim djelima samo kako bi ih drugi hvalili, godi im kad ih se naziva počasnim naslovima ili im se udjeljuju prva mjesta u sinagogama ili na gozbama. Teže tome da ih se naziva učiteljima (Rabbi), ocima (Abba) ili pak vođama. Vrhunac taštine je kad sebe stavljaju na mjesto Boga. Oni se ne smatraju grješnicima, njima ne treba milost ili obraćenje.

Svi smo mi braća!

Osim što prokazuje i osuđuje postupke farizeja i pismoznanaca, Isus ljudima donosi pravi put kojim valja ići. „Ne dajte se zvati Rabbi jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća“, odgovor je koji stavlja pred svoje slušatelje. Govori o jednom Ocu, onom koji je na nebesima, te jedinom vođi – Kristu. Isus posebno naglašava služenje: „Najveći među vama neka vam bude poslužitelj“, a upravo je on to bio otišavši na križ iz ljubavi prema čovjeku kako bi ga spasio i doveo do vječne sreće. Taj Isus je model za nasljedovanje, on je naš jedini Vođa koji nas može dovesti do Oca koji je na nebesima. To na najbolji način pokazuje sv. Pavao koji Isusove riječi i primjer iz evanđelja provodi u djelo. U prvoj poslanici Solunjanima, čiji dio donosi ova nedjelja, Pavao konkretno pokazuje kako služiti čovjeku. On nije samo puki navjestitelj evanđelja, on cijelim svojim životom stoji iza tih ljudi. Danonoćno je ulagao svoj trud i napor propovijedajući im evanđelje te ih smatra svojom duhovnom djecom, a sebe njihovom majkom. Pun ljubavi predaje im svoju dušu, spreman i život svoj položiti za njih kao pastir za svoje stado. O veličanstvene li ljubavi i primjera kako se nasljeduje Krista!

U ljubavi služiti bratu čovjeku

Sve češće smo danas svjedoci kako se vjernici žale na Crkvu i dušobrižništvo njezinih svećenika. Na žalost, neki od tih prigovora su istiniti. Ali, prije nego upremo prstom u bilo koga, pripazimo dobro u kakvom se stanju mi nalazimo. Jer postoji mogućnost da optužimo nekoga za nešto nesvjesni da i sami to isto činimo, a to onda nije u skladu s kršćanskim duhom. Pogledajmo stoga prvo u dubinu svojega srca i duše. Zapitajmo se da li mi svojim život nasljedujemo Krista? Vidi li se iza nas trag njegovog učenika i u našim djelima crta njegove ljubavi? Činimo li doista sve što je u našoj moći ili čekamo da netko drugi obavi taj posao? Danas je više nego ikada potrebno zajedništvo svih vjernika s Crkvom i molitva za njezine pastire da žive život dostojan svog poziva. Prihvatimo stoga Isusove riječi koji nas poziva da živimo svoje kršćanstvo i svojim djelima pokazujemo kome pripadamo. Ne da poput pismoznanaca i farizeja samo govorimo, a ne činimo, ili tražimo od drugih ono što sami ne živimo. Molimo za dar poniznosti da mognemo nasljedovati poniznog Isusa i u ljubavi služiti bratu čovjeku, jer „tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.“

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.