• Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim Iz 43,4

Tomina (ne)vjera

Evanđelje druge vazmene nedjelje donosi nam izvještaj o tome kako se Isus dao vidjeti apostolima te kako je apostol Toma bio nevjeran, sve dok nije vidio vlastitim očima i opipao vlastitim rukama. Čitajući ovaj evanđeoski ulomak, možemo se zapitati kolika je naša vjera u Isusa Krista? Jesmo li tradicionalni kršćani koji samo obavljaju obrede, a ne vjeruju ili mi uistinu vjerujemo u ono što ne vidjesmo vlastitim očima? Je li naša vjera poput Tomine ili nije? Sve su to pitanja na koja mi sami znamo odgovor.

Često nam se u životu događaju stvari koje propuštamo vidjeti. Ili kasnimo, ili ne možemo stići, ili nas nešto sprječava, te stvari i događaji prolaze bez našeg prisustva. Mnogo puta u našem životu, kao i Tomi, dogodilo se da smo propustili neku važnu stvar ili događaj te da smo ostali zakinuti za viđenje toga kroz naša osjetila. Isus se ukazao učenicima, a Tome nije bilo s njima. Tomine riječi nevjere zorno nam prikazuju kako se, kao ljudi, često oslanjamo na tjelesna osjetila, a potiskujemo ono što znamo u sebi i što nam srce govori. Uvijek tražimo potvrdu, nešto opipljivo kako bismo se uvjerili da je to uistinu stvarno. Nisu nam dovoljne samo riječi, želimo i materijalne dokaze.

Isus se dade vidjeti i apostolu Tomi, a on, nakon što ga je ugledao, uskliknuo je „Gospodin moj i Bog moj!“ Današnji čovjek je uistinu pravi Toma jer sve mora dokazati, sve svodi na empirijsko, na osjetilno. Moderni čovjek često je nevjeran, upravo iz toga razloga. Vjera je potpuna suprotnost onome što današnji čovjek traži. Vjera ne traži dokaze, vjera zahtjeva, kako to zorno prikazuje i dio teksta iz mjuzikla Uskrsli, „Tomina pjesma“: „…srce otvori, svoje srce otvori sad, svoje srce otvori…“ Vjera je ponajprije naša otvorenost prema Bogu i naš odnos prema Njemu. Vjera znači imati povjerenja u Boga, u Isusa Krista, Uskrsloga. Vjera je dalekozor kojim vidimo dalje i jasnije od onoga kada gledamo bez vjere, bez dalekozora – samo vlastitim fizičkim očima. Toma je vidio i povjerovao, a Isus govori: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“

Krist je uskrsnuo od mrtvih, nismo ga vidjeli kao Toma, ali naša vjera je potpomognuta Tominom nevjerom i ta Tomina nevjera daje nam uvijek iznova novi žar kako bismo mogli vjerovati i otvorena srca prihvaćati ono što je on vidio. „Blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju“ Isusove su riječi koje nam upućuje, jer doista, ako vjerujemo, postati ćemo dionici novoga života s Kristom Uskrslim. Zajedno s Tomom kličimo svaki dan riječi „Gospodin moj i Bog moj!“ jer to je usklik onoga koji uistinu svim srcem potpuno vjeruje da je Krist uskrsnuo. Imajmo pred očima te Tomine riječi i neka one budu plamen našoj vjeri.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje.