• Nitko se ne smije od mene udaljiti, a da se ne osjeti sretnijim i boljim Majka Tereza

Učiniti ono nevjerojatno…SVJEDOČITI

Danas slušamo i doživljavamo posljednje Isusove dane, a u mojoj nutrini još odzvanjaju poklici ˝Raspni! Raspni!˝ i Pilatovo blijedo lice dok gleda svjetinu. Upitat ćete se: ˝Pilat!? Zašto baš Pilat?˝ Čitajući izvještaje o suđenju, muci i smrti Isusa Krista zastao sam na nekoliko različitih redaka, i svi su bili o Pilatu.

U Evanđelju po Luki kaže: ˝Ponovno im progovori Pilat, jer je želio pustiti Isusa.˝(Lk 23;20) Koliko puta smo i mi sami željeli pustiti krik za Isusa dok ga osuđuju u svakidašnjim razgovorima, ali, kao i Pilat, ˝vika im je bivala sve jača˝(usp. Lk 23;23), vika okoline, društva koje kao da ne podnosi spomen Njegova Presvetoga Imena. Pilat je shvatio da je Isus uistinu Bog, ali u njemu to izaziva pomutnju, jer susret i spoznaja Isusa i njegovog božanstva od nas zahtijeva radikalno mijenjanje života, a Pilat je imao toliko toga za izgubiti, moć, novac, ugled… To je bio cijeli njegov život! Na to nije bio spreman. Ali kako mu to uzeti za zlo kad ni Petar ni učenici, koji su s Isusom živjeli i koji su ga upoznali i ljubili, nisu imali hrabrosti ustati i prozboriti istinu. To smo mi ljudi, ponekad se uzdižemo toliko visoko, zaboravljajući da ćemo jednoga dana i pasti, zaboravljajući da smo samo jad i bijeda koju Gospodin drži na svome dlanu.

˝Pilat je nastojao da ga oslobodi˝(usp. Iv 19;12) Nastojao je, ali kako? Mlakim pitanjima i drhtavim glasom. Strah je prožeo Pilata i onesposobio ga. Isti onaj strah i neugodnost koju često proživljavamo kada moramo javno zagovarati Krista i Njegovu Crkvu, onaj sram zbog neznanja, neugodnosti i nerazumijevanja ili bojazan od ismijavanja i izrugivanja, od gubitka ponosa. Naša su nastojanja često poput Pilatovih, prožeta nesigurnošću, kolebanjem i strahom.

˝Kako Pilat opazi da ništa ne postiže i da, naprotiv, nastaje buka, uze vode te opra ruke na očigled svjetini govoreći: ‘Nevin sam od krvi ovog pravednika. To nek bude vaša briga!’˝(Mt 27;24) I, konačno, Pilat odustaje. Pere ruke i govori: ˝Ja nemam ništa s tim.˝ Nismo jednom rekli: ˝To je posao Crkve! Crkva bi trebala za to brinuti! Baš me briga! Ja nemam ništa s tim.˝ I peremo ruke, baš kao i Pilat. Posustajemo u utrci za neraspadljivi vijenac i tješimo sebe da nema smisla s takvim ljudima pričati i uvjeravati ih. Kažu da dobra izlika zlata vrijedi. Kada nam nije ugodno svijetu propovijedati Krista, uzmemo svoju posudicu s vodom i operemo ruke. Moramo shvatiti da nećemo preobraziti lice zemlje, biti slavljeni i čašćeni zato što propovijedamo Krista, barem ne na ovome svijetu. Ali, dobit ćemo neraspadljivi vijenac koji ostaje uvijeke. I zato slijedeći put kada brzopleto osudite Pilata, zastanite i razmislite koliko se on krije i u vama dok svijet viče ˝Raspni! Raspni!˝

Robert Janđel, postulant

Ovaj tekst je objavljen u: Povodom, Uncategorized. Both comments and trackbacks are currently closed.