• Istina će vas osloboditi Iv 8,32

Upoznajmo Asiz – grad svetoga Franje

… Konačno sam vidio Asiz, grad koji sam toliko žudio posjetiti… Radije bih šutio ukoliko se neću moći dovoljno dobro izraziti o ovom neusporedivom mjestu… dva puta sam posjetio ovo zadivljujuće mjesto… U Italiji se nije ništa vidjelo, ako se nije vidio Asiz… (E. Renan: Pisma sestri Henriette) Ovako ovaj maleni gradić u pokrajini Umbrija opisuje poznati britanski istraživač srednjoistočnih kultura i civilizacija Ernest Renan. Uistinu, tkogod je posjetio Asiz složit će se i nadodati još štošta lijepoga! Mir, jednostavnost, molitva, duh siromaštva…i brojne druge duhovne i materijalne ljepote krase ovaj predivni gradić. Svi koji ga nisu dosad posjetili imat će ga priliku bolje upoznati kroz ovaj članak.

Iz povijesti grada

Grad je nastao, vrlo vjerojatno, pod utjecajem tada moćne Perugie, moćnog i bogatog etruščanskog grada udaljenog nekoliko desetaka kilometara. Pod utjecajem bogatog Rima, Asiz se razvijao i napredovao kao i ostatak Carstva. Padom istog Carstva stvari se počinju mijenjati. Sam pad i provale barbara dovode do znatnog pada u razvoju. Naposljetku pada u ruke Langobarda i postaje dio vojvodine Spoleto. Ponovno rađanje grada događa se u 11. stoljeću. Započinju novi religijski pokreti (sv. Franjo), ali i napredak u samoj izgradnji infrastrukture grada, koja je i danas većim dijelom sačuvana. Za vrijeme Svetog Rimskog Carstva, Friedrich Barbarossa stavlja Asiz pod svoju upravu, ali carski predstavnici u gradu bivaju zbačeni s vlasti od strane pripadnika narodne pobune. U ovom periodu rađa se i svetac o kojemu govorimo. Nazvan je imenom Giovanni od majke i Francesco od oca, iako je ovo potonje dotad još nepoznato ime u Italiji. Bio je sin bogatog trgovca Pietra Bernardonea i majke Pike. No, vratimo se mi samome Asizu. Grad će zablistati u najvećem sjaju upravo u postfranjevačkom vremenu 13. i 14. stoljeća. Nemirno vrijeme kakvo je bilo donosi i unutarnje borbe između “Gornjeg” i “Donjeg” Asiza (Parte Sopra i Parte Sotto) koje ne daju mira Asižanima i vječnom počivalištu sveca Siromaška.

Od 16. stoljeća do 1860. godine Asiz čini dio Crkvene Države kao i veći dio ovog dijela Italije. Tek pronalaskom tijela svetaca: svetog Franje 1818. godine i svete Klare 1850. godine Città di Assisi doživljava mir te postaje odredištem velikog broja hodočasnika, intelektualaca i tražitelja Istine svih vjeroispovijesti.

Turističko – religiozna putovanja i posjeti Asizu od kraja 19. stoljeća prouzročit će ponovno rađanje samoga grada te probuditi aktivnosti Asižana. Grad danas broji oko 27 000 stanovnika, na površini od cca 190 km2. Uz mediteransku klimu omiljeno je odredište turista i hodočasnika iz cijeloga svijeta.

Ovim ulicama hodao je sam sveti Franjo

Neizostavan dio imena svetoga Franje čini i pridjev Asiški. Dodan je upravo kako bi se razlikovalo sveca siromaštva, radosti, bratstva, stigmatiziranog “alter Christusa” od ostale braće po svetosti.

Neizostavan element u životu svakog sveca upravo su mjesta na kojima je boravio. Ona govore o svecu. To, kako ih mi doživljavamo – govori nam upravo o nama samima. Stoga sam odabrao pisati o ovoj temi i iskoristiti vrijeme koje provodim u Asizu kako bih se sam približio svecu putem mjesta na kojima je postajao svet, ali da bih ga približio svima koji nemaju priliku biti na tim mjestima. Primjer svetaca nam pomaže i u vlastitom putu k svetosti koja nam je svima cilj. Poznavajući mjesta – prošlost i sadašnjost i značenje za budućnost, postajemo bliži Franji i Božjem zahvatu u naše živote kojega čini po njemu! Učimo prepoznavati sredstva kojima se Gospodin služi kako bi nas dotaknuo u našem vremenu i prostoru.

Boraveći u Asizu puno puta sam pomislio: Čekaj malo, ovim istim Asizom, ovim ulicama, prolazio je sam sveti Franjo! Da, uistinu Francesco Bernardone, upravo on! Ovdje je rastao, učinio prve korake, igrao se lovice s prijateljima, ručao s roditeljima, radio u očevoj trgovini, ovdje je poljubio gubavca, čuo glas s križa svetog Damjana, na kraju se skinuo pred biskupom i cijelim gradom, odrekao se zemaljskoga: od oca do kuće i trgovine, od ugleda do časti i slave ovoga svijeta. Osnovao Red Male braće te svojom otvorenošću Božjem planu zauvijek promijenio svijet! Čovjek koji je imao hrabrosti biti svoj, biti Božji i biti bratov! Sve se vrtilo oko ovog naizgled beznačajnog gradića: ali zauvijek upisanog u srce svakog franjevca.

Gdje počinje svetost?

Asiz, doista, za jedan grad u Italiji, nije velik. Jedva da može imati status grada, a ima ga zbog svetačke slave stanovnika. Koje li časti! Zbog toga je teško da postoji mjesto u Asizu na kojemu Franjo nije boravio. Poznavajući njegov duh (razigran i istraživački) možemo slobodno ustvrditi da je poznavao svaki kutak.

Ovdje neću navesti doslovce sva mjesta na kojima je Franjo u Asizu boravio, nego ona za njegov život najvažnija.

Gdje svaka svetost počinje? Na ovaj ili onaj način, lijepo ili manje lijepo – kod kuće, naravno. Obiteljska kuća nalazi se u neposrednoj blizini Piazza del popolo ili: Narodnog trga. Na mjestu obiteljske kuće nalazi se Chiesa nuova, predivna građevina u obliku grčkog križa podignuta je 1615. godine u spomen na obiteljsku kuću svetog Franje.

Crkva Santa Maria Maggiore, nije ona grandiozna rimska bazilika, nego asiška katedrala do 11. stoljeća, ujedno i mjesto primanja sakramenata svetog Franje te odrastanja u vjeri i primanju prvih temelja vjere. Kasnije, na putu obraćenja postat će mjesto odreknuća svetog Franje od svega zemaljskoga: materijalnoga i duhovnoga, pa i vlastitog oca kako čitamo u Franjevačkim izvorima u brojevima od 343. do 345.: Kad je otac vidio da ga ne može od započeta puta odvratiti, sav se dao na to da od njega izvuče novac. Čovjek je Božji želio da ga potroši i dade za uzdržavanje siromaha i za građevine onoga mjesta. Njega, koji nije ljubio novca, nije ni na kakav način bilo moguće prevariti; njega, koji na novac nije bio navezan nikakvom privrženošću, nije zbog njegova gubitka bilo moguće uznemiriti. Kad je otac našao novac kojeg je najveći preziratelj zemaljskih stvari bacio u prozor i prašinu, njegov se divlji bijes nešto malo splasnuo i žeđ pohlepe se po nalasku novca donekle utažila. Otac ga je nakon toga izveo pred gradskoga biskupa da se pred njim odrekne svega imanja i da mu povrati sve što je još imao. Ne samo da on to nije odbio, nego se silno radostan požurio da spremno izvrši zahtjev.

Kad je bio doveden pred biskupa, niti je oklijevao niti je krzmao zbog čega. Štoviše, nije čekao nikakvu riječ, a ni sam nije ni riječi progovorio. Svukao je sa sebe svu odjeću i bacio je odmah pred oca. Nije zadržao ni gaće, nego se pred svima svukao do gola. Biskup ga je promatrao i silno se divio njegovu zanosu i postojanosti. Odmah je ustao i  svojim ga rukama zagrlio, zatim ga je pokrio svojim plaštem u koji je bio obučen. Jasno je shvatio da je to Božja volja i ustanovi da djela ovoga čovjeka, što ih je posebno promatrao u sebi sadrže misterij. Zbog toga mu je ubuduće postao pomoćnikom. Prigrlio ga je i osokolio, prihvatio ga je srcem punim ljubavi. Evo sad se gol borio s golim. Odbacio je sve što pripada svijetu, samo je mislio na Božju pravednost. Tako je nastojao prezreti vlastiti život. Otkazao je svu brigu za nj da bi sebi siromahu osigurao mir na putu uz koji se nalaze zasjede. Od božanskog gledanja samo ga je još dijelio zid svijeta.

Asiška katedrala od 11. stoljeća posvećena je svetom Rufinu. Sveti Rufin svetac je iz 4. stoljeća koji je pokrstio grad te umro mučeničkom smrću. Zaštitnik Asiza je dakle sveti Rufin, a ne sveti Franjo. U ovoj impozantnoj katedrali nalazi se krstionica u kojoj je kršten Franjo.

Od ostalih bitnih građevina u Asizu također treba izdvojiti svakako Foro Romano i Gradski muzej: mjesta gdje se nalaze ostatci iz umbrijsko – rimske epohe koji itekako jasno progovaraju o bogatoj prošlosti i značaju grada. Naveo bih još i Rocca Maggiore  grandiozna utvrda povrh grada čiji se obrambeni zid proteže do najniže točke Asiza. Doista više nego ikoji motiv pridonosi srednjovjekovnoj obojenosti grada. S vrha utvrde može se uživati u prekrasnom pogledu. Nekoliko puta je rekonstruirana, ali veći dio seže do u 14. stoljeće. Služila je za nadzor grada i okolice te obranu od napadača.

Sva mjesta i podaci koja sam naveo približuju nam svetog Franju Asiškog – sveca koji je jako dobro razumio evanđelje Isusa Krista, koji je u Bogu prepoznao Oca i vođen Duhom Božjim promijenio tijek povijesti. Ne samo Crkve, već je izvršio svakako određeni utjecaj na velike religije svijeta, ali i svijet općenito. Velikog zaljubljenika u Djevicu Mariju – koja ga je uvijek vodila do Puta, Istine i Života.

 

Ovaj tekst je objavljen u: Iz franjevačke riznice. Both comments and trackbacks are currently closed.