• Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!Mt 5,9

Upoznajmo nove bogoslove !

dsc06214-kopija

Dragi čitatelji donosimo Vam nova lica naše bogoslovije franjevaca konventualaca, zahvaljujemo Bogu na ovom velikom daru i preporučujemo ih Vašim molitvama !

 

 

 

 

 

14550659_1099274783493947_1528439544_oZovem se fra Matej Milić rođen sam 02. studenog 1994. u Zagrebu gdje sam i živio do svoje sedme godine života. Tamo sam potom sa svojim roditeljima preselio u Vukovar i završio osnovnu i srednju školu. Redu franjevaca konventualaca pristupio sam u postulaturi, a fratre sam upoznao preko interneta te sam stupio u kontakt s današnjim mnogopoštovanim provincijalom fra Josipom Blaževićem koji me je pozvao u Zagreb da vidim kako se živi u samostanu, a ujedno i da bih ostvario neki prvi kontakt s novim načinom života u samostanu i s fratrima. Samostanska zajednica je na mene u tih tjedan dana ostavili jedan dojam posebne duhovnosti, služenja prema potrebitima i bratske sloge na što sam se i ja odlučio živjeti te poslije postulature na Cresu pristupio sam godini novicijata u Asizu gdje se nalazi naš Sveti Samostan gdje sam položio i svoje prve zavjete na grobu Svetoga Franje i sada sam fratar koji živi duhovnost Svetoga Franje, a napose zavjete u siromaštvu, čistoći i poslušnosti.

 

14522319_1099274673493958_1477242270_oMoje ime je fra Dominik Lamešić, imam 20 godina i rođen sam u Vinkovcima. Bogoslov sam i student prve godine Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

Živio sam sa svojom obitelji u gradu na Bosutu do svoje sedme godine kada smo se preselili u mali istarski gradić imenom Vodnjan. Tamo sam završio svoje osnovnoškolsko obrazovanje, a srednju tehničku školu pohađao sam u Puli. Odgojen sam u katoličkoj obitelji i od drugog razreda osnovne škole ministrirao sam u župnoj crkvi. Moja vjera i moj odnos s Bogom bili su tradicionalni. Vjeru sam započeo živjeti dublje u drugom razredu srednje škole gdje sam nakon određenog turbulentnog pubertetskog razdoblja počeo češće ići na svetu misu ( ne samo nedjeljom već i preko tjedna) i na svetu ispovijed.

Na ljeto 2012. godine na jednom tečaju nove evangelizacije susreo sam našeg današnjeg provincijala fra Josipa Blaževića koji me je pozvao na dane otvorenih vrata klerikata u Zagreb. Nakon provedenog vikenda u Zagrebu, u druženju s tadašnjim bogoslovima , zahvaćen njihovom međusobnom radošću počeo sam razmišljati o redovničkom i svećeničkom životu. Kroz dvije godine koliko je falilo da završim srednju školu ta misao nekada je bila jača nekada slabija ali nikada nije nestala. Tako sam po završetku srednje škole predao zamolbu za ulazak u postulaturu.

Ovog sam ljeta u prekrasnom gradiću Asizu bolje upoznao franjevački način života s dvojicom subraće iz provincije, a 27. kolovoza 2016.,  položio svoje prve zavjete i sada nastavljam svoj put s Gospodinom u zagrebačkom samostanu Svetoga Duha.

 

14489682_1099274753493950_1586060095_oIme mi je Zvonimir Pervan, rođen u vrijeme otvaranja nove stranice povijesti u našoj Domovini, točno rečeno 28. kolovoza 1990. u Livnu (Bosna i Hercegovina). Osnovnu i srednju školu završio sam u rodnom gradu, a potom odlučujući se za studiranje Božja providnost me dovodi u Zagreb gdje sam upisao filozofsko-teološki studij na KBF-u. Iako dolazim iz tradicionalne sredine i tradicionalnog obiteljskog okružja gdje se njegovala ljubav prema Bogu i Crkvi, tijekom mog boravka u rodnom Livnu nisam bio aktivan član Crkve i nisam na pravi način upoznao živu Crkvu, iako sam bio dječak s osjećajem za Sveto. Tek po dolasku na studij počeo sam se aktivnije uključivati u život Crkve, a osobito u Frami župe sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu gdje djeluju franjevci konventualci za koje do tada nisam ni znao da postoje. Osjećati živu Crkvu na jedan tako novi način pružalo mi je zaista pravu radost. Aktivna prisutnost u zajednici Franjevačke mladeži te studij teologije pomogli su mi bolje upoznavati Boga, Crkvu, društvo, franjevaštvo i samoga sebe…

Kao svi mladi tražio sam životni poziv, gdje i mene Bog zove… Upečatljiv trag u meni je ostavila bratska povezanost i bratstvo kao takvo u Crkvi, borba za prave vrijednosti te duh služenja, što mi je davalo razmišljati o redovničkom pozivu, ponajprije franjevačkom preko kojeg i u kojem sam to otkrivao. Kao da je na neki način oživjela želja biti fratar još iz osnovnoškolskih dana gdje se osobito sjećam jednog trenutka kao sjemena ovog poziva. Tako pred kraj studija ušao sam u postulaturu na Cresu, a potom godinu novicijata proveo u asiškom samostanu i uz baziliku sv. Franje koja čuva njegove zemne ostatke.

To je bilo intenzivno i lijepo razdoblje u kojem sam još bolje upoznao lik i djelo asiškog siromaška i drugih franjevačkih velikana trudeći se s ostalom braćom dopustiti Gospodinu da nas pročišćuje i utvrđuje na ovom putu upravo učeći od svetih franjevaca. U tom duhu i u želji stalnog rasta s Kristom i u Kristu položili smo prve privremene zavjete 27. kolovoza ove godine u bazilici sv. Franje u Asizu. Eto ovo je ukratko prikazana moja dosadašnja povijest koja u sebi sadrži još brojne detalje; radosne i žalosne, uspone i padove…koji na svoj način potvrđuju prisutnost Božju u životnom hodu.

 

Mir i dobro !!!

Ovaj tekst je objavljen u: Nekategorizirano, Povodom, Uncategorized, Vijesti. Comments are closed, but you can leave a trackback: Trackback URL.