• Samo se s ljubavlju živi. Samo se s bolom ljubi Anselm Kraus

Uskrsnu Pastir dobri

Četvrta vazmena nedjelja, poznata i kao ‘Nedjelja Dobrog Pastira’, donosi nam dovoljan razlog za iscrpnije razmišljanje o Crkvi, Isusu Kristu i našem kršćanskom životu. Naime razmišljajući o dobroti Pastira koji život svoj dade za druge, možemo se zapitati što nama danas znači ta spoznaja ili tiče li nas se uopće ono što nam Gospodin ovom slikom želi reći? U svijetu u kojem dobro prolazi zatvorena religioznost i osamljeno traženje Boga raznim tehnikama meditacije, čini se važnim istaknuti da sintagma ‘dobri Pastir’ ne govori o nježnosti, suosjećajnosti i blagosti onoga koji predvodi druge ljude. Tim se ne želi stvoriti lažna slika Boga kakvim često biva predstavljen u čudnim oblicima religioznosti izgubivši svaki oblik vjerodostojnosti. Čini se da u razmišljanju o dobrom Pastiru nema mjesta romantici. Zašto? Isus je Dobri Pastir zato što je jedini i istinski čuvar, pratitelj i podupiratelj onih koje vodi. On je Pastir u pravom smislu te riječi zato što svojim služenjem Ocu ‘koji ga poznaje’ daje život za one kojima je poslan. Dokaz da se ne radi samo o dobrom čuvaru i sposobnom upravitelju pronalazi se u činjenici da je Isus Krist dao svoj život za one koje čuva. I u tome se razlikuje od najamnika koji ne brine za ‘ovce’. Zato nema nikakve sličnosti između pastira i najamnika; jedan ozbiljno i predano vrši svoju službu, dok drugi iz interesa obavlja posao. Kao što se razlikuje posao i služba, tj. zvanje, jednako toliko se razlikuje najamnik i pastir. Važno je zamijetiti da se ova slika Isusa Krista koju nam danas Evanđelje nudi ne odnosi samo na one koji danas vrše pastirsku službu u Crkvi već i na svaku krštenu osobu. Svaka osoba koja je primila krštenje treba, po uzoru na Pastira, radosno i nesebično služiti svima dajući se bez zadrške. Zato, živjeti vlastito krštenje ne znači sebično živjeti odnos s Bogom koji nam je dao milost krštenja ili imati dobro uređen odnos s Pastirom, već znači raditi za dobro svih onih kojima smo upućeni. Samo se tako može živjeti vlastiti pastirska služba na koju smo svi pozvani. Razmišljajući  o Crkvi vrlo lako možemo shvatiti što možemo učiniti kako bi u njoj bilo više služenja, tj. trebamo sami početi više služiti. Razmišljajući o Isusu Kristu postaje nam jasno da se trebamo jasnije predati u njegove ruke, postati čuvari i pratitelji drugih bez sebičnih interesa. Samim time nam je jasno da shvatiti poruku današnjih liturgijskih čitanja znači razmisliti o vlastitoj pastirskoj službi i druge voditi prema onomu koji je istinski Pastir. Samo ćemo tim putem moći prispjeti tamo kamo nas predvodi dobri, možemo nadodati i hrabri, Pastir.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Comments are closed, but you can leave a trackback: Trackback URL.