• Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom. Albert Schweitzer

Uzeti svoj križ

„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“

Tko sam ja?

Isus Krist svojom pojavom i naukom od pamtivijeka fascinira naraštaje i naraštaje ljudi. Međutim, teško ga je ipak zamisliti sama, tj. bez apostola ili drugih glavnih aktera evanđelja. Naime, svi središnji događaji Isusova života vezani su upravo uz apostole: muka, smrt, uskrsnuće, javno djelovanje, uzašašće. Nakon toliko provedenog vremena zajedno, ljudi se upoznaju. Iako vjerojatno vrlo dobro zna što se o njemu govori, Isus želi od učenika čuti što drugi, a napose oni, kao njegovi najbliži, misle o njemu.

„Drugi, što kažu, a vi? Što vi kažete?“

„Što ljudi kažu, tko sam ja?“ Isusovo je pitanje. „Ivan Krstitelj, Ilija, neki drugi od proroka.“ To su njihovi odgovori. Isus je za narod u svakom slučaju prorok. Naviješta radosnu vijest, poziva na obraćenje, čini čudesa. Isus je znak Božje prisutnosti među židovskim narodom – znak u vremenu. Isus pita ovo pitanje svoje najbliže suradnike, ma kakve suradnike – prijatelje, braću. Isus je izravan, neposredan; pita „u facu“, što bi se reklo današnjim rječnikom. Vjera apostola dolazi na kušnju. Posve su razoružani pred misterijem ljubavi Boga koji se posve predaje u njihove ruke. Kao na strijeljanju, stjerani u kut – ako su dosad glumili, sad je vrijeme istine!

Petrova vjeroispovijest

„Krist – Pomazanik Božji!“ Prvak apostolski polaže prvi ispit. Ispit vjere. Onaj važniji – ispit ljubavi bit će malo zahtjevniji, triput će ga pasti, ali potom i tri puta položiti – milošću Božjom i vlastitim opredjeljenjem za Isusa.

Planovi za budućnost

U trenutku Isusove potvrde onoga što je Petar upravo ispovjedio, srca apostola su uzdrhtala. „Da! To je on! Evo nam slobode! Rim će pasti! Došao je kraj ropstvu! Novo vrijeme je pred nama!“ Ili ne. Isus ih je pretekao, prije nego što su išta uspjeli izustiti. „A on im zaprijeti da toga nikome ne kazuju.“ Prvi šok. Ta to bi svi trebali znati, treba organizirati ljude za pobunu!

„Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.“ Drugi šok. Kakva smrt? Kakvo trpljenje? S Mesijom dolazi vrijeme slave! Nova država! Nova povijest za Izrael! (Tko je uopće čuo da Isus govori i o uskrsnuću?) Luka u svome evanđelju ne donosi i treći šok, a to je Petrovo odvraćanje Isusa, gdje ga ovaj naziva Sotonom, i veli da mu na pameti nije što je Božje, nego što je ljudsko. Nakon prvotnih „šokova“ dolazi i pouka za život. „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ Molim? Što? Križ? Odreći se…? Zašto? Tko zna koja su sve pitanja prolazila kroz njihovu glavu. Ali Isus je bio jasan.

Za apostole je na koncu tako i bilo. Poslušali su ga, odrekli se svega i – dobili sve. Svi. Osim jednoga. Sina propasti, reći će Isus. Nikada se Juda Iškariotski nije složio s Isusovom logikom. Jednostavno – nije mu povjerovao. Izdao ga je, možda ne jer ga je mrzio, vjerojatno je bio ljut, ali mislio je: „Reagirati će kad ga uhite…kad ga optuže…izbičuju…kad ga razapnu…“ Ali, imao je krivo. Isus je također sve izgubio. Svjetovno gledano imao je propali život. Međutim vršio je Očevu volju i nama dao sve – život vječni.

A mi?

Isus traži to i od nas. Traži da izgubimo sve; vlastite životne planove: gdje ići, što činiti? Trebam li se oženiti? Ući u samostan? Kada? Gdje? Pitam li Isusa: „Što ti želiš?“ Isuse, svega se odričem, da sve dobijem – u tebi, onako kako ti želiš! Bilo bi krivo misliti da će Isus umjesto nas donositi odluke. On nam progovara o svojoj volji; naše je da čitamo, ponekad i između redaka. U tome nas vodi svjetlo Duha Svetoga, baš kao što je i Isusa vodio. Sveci su tako razmišljali. Svi odreda. Blažena Djevica Marija prva: „Neka mi bude!“ I bilo joj je! Pogledajmo ju sad! Ali za vrijeme zemaljskog života, kao da i ona nije imala druge planove? Ali, povjerovala je Gospodinu, kao i učenici i toliki sveci do dana današnjega, te odgovorili nadljudskom ljubavlju i predanjem. I dobili sve – život vječni!

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.