• Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svojuMt 9,38

VELIKA SUBOTA

Šutnja Velike subote potiče nas i osvješćuje da ponovno porazmislimo kako je naš Gospodin bio položen i ostavljen u tišini i tami mračnoga groba. Naš životni put često i nas odvede u tišinu, u tamu, u vrijeme straha, nerazumijevanja, tugovanja i osamljenosti. Ali na kraju ćemo shvatiti da, poput Njega, moramo iskusiti tamu i podnijeti križ kako bismo doživjeli Vazmeno otajstvo. Nakon Isusovog pokopa učenici su u svojim srcima promišljali bolne trenutke i slike muke Gospodnje. Oni su na taj dan doživjeli šutnju Boga, osjetili su težinu Njegovog prividnog poraza, očaj zbog odsutnosti Učitelja. Uza sve to je i sramota bijega, da su zanijekali Gospodina, oni se osjećaju kao izdajice, u nemogućnosti da se nose sa sadašnjosti i budućnosti. Ali baš u tom trenutku, na veliku subotu, Isusova smrt postaje produžetak spasenja cijeloga svijeta, spasenje ljudskog bića u cjelini: Krist silazi u srce zemlje, u srce stvaranja. Uskrsli Isus dolazi i zastrašujuć je za one koji se brinu samo o sebi, vode brigu samo oko svojih stvari, svojih poslovanja; oni koji ne mogu prihvatiti logiku križa – logiku dara i ponude. Uskrsli Isus je zastrašujuć za one koji vjeruju u svjetovnu moć i drže samo do ljudskih stavova, a ne vide snagu i veličinu pruženih darova koje su primili od Svevišnjega. Uskrsli Isus je zastrašujuć za one koji čine nasilje uvjereni da će takvim postupcima promijeniti drugoga, a ne vjeruju u nenasilje, dijalog i pomirenje. Uskrsli je zastrašujuć za one koji misle da budućnost ovisi isključivo o veličini bankovnog računa, priličnom broju haljina ili luksuznim automobilima, a koji nisu otvoreni za ljepotu života u jednostavnosti i dijeljenju sa siromasima. Uskrsli Isus plaši one koji misle da je odnos s Bogom samo pitanje štovanja i rituala, tamjana, raznih dugih molitava, a odbacuju sinovski odnos s Bogom kao Ocem.

Za nas vjernike živjeti uskrsno otajstvo, znači prihvaćanje tamnih sati, gorkih dana, nesporazuma, poraza, naših fizičkih slabosti i ograničenja. Često se dogodi da nas život naprosto povuče sa sobom, okovani dužnostima, u totalnom kaosu, stalno pod nekim pritiskom. Osjećamo kao da je naš život postao križni put koji nema kraja. Isus zna za sve naše patnje, On je uvijek s čovjekom boli. Moramo znati da Isus krijepi naše duše i izlijeva svoju krv na naše rane. On ima plan sa svakim od nas, na nama je da se povjerimo Božjem vodstvu. U toj čvrstoj nadi i vjeri prihvatimo da svaki križ i poteškoća pripremaju Pashu, da svaka Kalvarija pretpostavlja Tabor, i da svaka tama rađa zoru.

Ovaj veliki subotnji dan koji je ujedno i dan blažene Djevice Marije neka nam pomogne da se sve više i unatoč poteškoćama možemo susresti s uskrslim Gospodinom, uzdajući se u Njegovu ljubav, milosrđe, i biti svjedoci nade koja nikada ne umire. Jer uvijek moramo krenuti od Krista i raditi u zajedništvu s njime i stvarati svijet koji se temelji na miru, pravdi i ljubavi.

Ovaj tekst je objavljen u: Povodom, Promišljanje. Comments are closed, but you can leave a trackback: Trackback URL.