• Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom. Albert Schweitzer

VELIKI ČETVRTAK

Današnji obred nas uvodi u središte otajstva naše vjere. Danas započinjemo trodnevni hod za našim Spasiteljem i promišljamo kako je sve to bilo. Ponekad se i pitamo je li to moralo tako završiti. Gledajući slike koje danas razmatramo vidimo koliko je velika Isusova ljubav.On sam već zna što će se zbiti i priređuje posljednju večeru želi se oprostiti od svojih sljedbenika, učenika, prijatelja, te ponovo pokazuje svoju poniznost. Pere noge svojim učenicima i daje im za primjer kako oni trebaju činitiposlije njega. Skida svoje haljine i paše se da bi im oprao noge,spušta se na koljena i čisti ono jedino što im je ostalo prljavo. Koliko je moralo biti čuđenje učenika nad ovom Isusovom gestom. Učitelj koji se spušta i čini ono što čini najmanji, posljednji. A nakon toga im kaže kako je to ono što i oni moraju činiti ako ga žele zaista slijediti, ako žele biti prvi. Pokazuje, i njima i nama, da je za nasljedovanje njegovog primjera potrebna poniznost, prihvaćanje svakoga i gledanje svakoga očima ljubavi. Naša ograničenost često nas sputava u izvršavanju tog poslanja, često smo tvrda srca i ne znamo oprostiti drugom, gledamo drugoga očima punim prezira, mržnje i zavisti. Neka nam i ovi Isusovi postupci budu pokazatelji kako ga trebamo nasljedovati. Hrabro koračajmo za Kristom ne osvrćući se te budimo ispunjeni ljubavlju da bi mogli ostvariti ono na što nas Krist poziva. Gledajmo u Krista i tražimo od njega oproštenje za sve naše grijehe on nas čeka naše je da se odazovemo.

Ovaj tekst je objavljen u: Povodom, Promišljanje. Comments are closed, but you can leave a trackback: Trackback URL.