• Pogledaj ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim.Ps 5,5

Veliki petak – otajstvo križa Gospodinova

Spomeni se, Gospodine, velikih djela svoga milosrđa!

Ovim riječima započinje liturgija Muke Gospodina našega Isusa Krista. Slavimo i spominjemo se dana kada je Krist predao svoj duh Ocu, kada je dao život za čovjeka i otvorio mu vrata raja.Prorok Izaija danas nam govori o Sluzi patniku koji, bez razloga osuđen i prezren, bijaše ubijen i “za grijehe naše proboden”. Sluga je bez imena, ne poznajemo odakle dolazi, građanin je svijeta. Sveti Pavao poziva nas da pristupamo “s pouzdanjem Prijestolju milosti” od kojega nam je primiti milost i milosrđe od onoga koji je raspet bez razloga, bez krivnje.

Crkva pred nas stavlja Ivanovo izvjesće o muci Isusovoj, ali ju ne prikazuje kao njegov hod prema smrti, nego prema slavi i otkrivenju. Ivan nam pokazuje gdje vodi grijeh, posebno tuđi. “On grijehe naše ponese.” Krist je prihvatio ovakvu sramotnu i okrutnu smrt samo da ne iznevjeri svoju ljubav prema nama.

Koga tražite? – Ja sam!

Ivanova scena započinje u Getsemaniju, koji se nalazi na istoku Jeruzalema. Ondje Isus moli sa svojim učenicima. Približava se Juda s vojskom. Isus se otkriva i priznaje se onim koga traže. Ne srami se svoga identiteta: on je Isus Nazarećanin. Εgo-eimi – JA-JESAM – ponavlja tri puta. Želi dokazati da je on kralj, ali da Bog sam kraljuje. JA-JESAM podsjeća nas na Gospodinovo obraćanje i otkrivanje imena Mojsiju prije odlaska u Egipat i oslobođenja Izraelaca. Krist započinje svoju Pashu u Getsemanskom vrtu i kreće svoj hod prema Golgoti. U vrtu se Bog prvi put obraća čovjeku i traži ga, a sada čovjek traži Boga i on mu se ne skriva, nego se jasno i hrabro otkriva. To je ime, ime koje će svi poznavati i po kojem će se svi spasiti.

Nisam!

S druge strane, kada se situacija već razvila, pratimo Petrov lik. Tri puta je negirao svoj identitet, tri puta je zatajio da nije Isusov učenik. Zapravo, Petar još uvijek nije bio svjestan tko je Isus. On je smatrao da Isusovo mjesto nije biti na dvoru Kajfinu i Pilatovu; on ne zna koga zapravo slijedi. Petar je još uvijek slijep, ne shvaća tko je Isus.

Evo ti sina! – Evo ti majke!

“Čitav njegov lik slika je ljubavi: glavu je naklonio da te poljubi, ruke je raširio da te zagrli. Svaka je rana zalog ljubavi tvoga premilog Isusa. Kolike li ljubavi! Isus umire da grešnik živi i da se oslobodi vječne smrti! Jao, kako se ta ljubav slabo uzvraća!” (Franjevački križni put u:  Gaudentius Guggenbichler, Introductio ad vitam seraphicam, Editio tertia 1912.)

Ivan nam jasno daje do znanja da se pod križem nalazi Marija, njegova majka, Ivan, ljubljeni učenik, i ostale žene. U jednom trenutku Isus progovara i daje svome učeniku svoju majku za majku, a Mariji povjerava Ivana. Ovo nije samo gesta povjerenja, nego otkrivenja Marijina duhovnoga majčinstva svih ljudi. Ona je pozvana ujediniti sve križem otkupljene.

…vidjevši da je mrtav… poteče krv i voda…

Isus svojim “Izvršeno je!” ispunjava Očevu želju i ispušta duh. Isus umire i predaje duh Ocu koji ga ima uskrisiti. Zrno da bi donijelo plod mora umrijeti. Satnik mu probode bok iz kojega poteče krv i voda. Krist nas i nakon svoje smrti umiva svojom krvlju za oproštenje grijeha. Krv dok struji u tijelu znači život, a izvan tijela smrt. Isusova krv daje život i izvan tijela. Voda nam pokazuje Novi savez i predstavlja rođenje iz vode i Duha Svetoga.

Ivan, kao pisac, obraća se čitateljima svoga evanđelja da i oni vjeruju u Isusa Krista u onoga koji je umro iz ljubavi.

Tišina i mir. Došao je trenutak da Isusovo tijelo skinu s križa. Marija čeka podno križa potpuno shrvana i slomljena. Kao ponizna službenica Božja sve prihvaća u šutnji. Ispunilo se Šimunovo proročanstvo. Mač, koji smo mi svojim grijesima skrivili, sada je u Marijinu bezgrešnu srcu. O užasne li slike: tijelo izmučenoga djeteta u krilu slabe majke. Marija je patila za sve i sa svima. Ona je naša majka, patnica i suotkupiteljica. Njezino probodeno srce i danas kuca ljubavlju prema čovjeku jer, primivši Isusovo tijelo, primila je svakoga od nas.

Prijatelji, današnje evanđelje prostire pred nas cijelu lepezu osoba koje se susreću s Isusom. Pred nama je razmisliti o kojoj se radi. Jesmo li Juda koji ga izdaje? Što je s čovjekom koji je prodao svoga Boga za 30 srebrnika? U njemu je praznina, prijete mu mnoge opasnosti, a na kraju propada. Jesmo li Pilat koji pere ruke od krvi Isusove; koji prenosi krivnju na narod? Jesmo li narod koji je na Cvjetnicu vikao “Hosana!”, a sada ga razapinje? Jesmo li Šimun Cirenac, prisiljen pomoći Isusu nositi križ? Jesmo li Veronika? Gledamo li Isusa njezinim očima?

Razmislimo o našem susretu s Isusom. U prvom trenutku osjećamo utjehu jer mu možemo pomoći na neki način, a tada odjednom razočarenje jer nemamo hrabrosti baciti s njega križ i osloboditi ga strašnoga tereta. Isus nas pita: “A kad ćeš ti biti poput mene?” Možemo samo žalosno spustiti glavu! A on bi nastavio svoj put.

Neka svatko od nas posluša svoj unutarnji glas savjesti koji nas opominje za neko zlo učinjeno djelo i potiče na popravak i priznanje pogrješke. Puno je kušnja pred nama. One zapravo žele naše pravo stanje – stanje svijesti i čvrstoće vjere. U knjizi Nasljeduj Krista čitamo: “Radi Isusa prihvatili smo križ; njemu za volju ustrajat ćemo na krizu. Slijedimo ga odvažno! Neka se nitko ne plaši opasnosti: budimo spremni hrabro umrijeti u boju i ‘ne ostavljajmo ljage na svojoj slavi’ bijegom od kriza.”

“Hoće li tko za mnom” – poziva Isus. Da, Gospodine, ja hoću. Zato uzimam svoj križ i polazim na put za Isusom.

 

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje, Uncategorized, Vijesti. Both comments and trackbacks are currently closed.