• Nitko se ne smije od mene udaljiti, a da se ne osjeti sretnijim i boljim Majka Tereza

Zakon ljubavi

U evanđelju sedme nedjelje kroz godinu predstavljen nam je jedan gotovo tipičan dan za Isusa u njegovom javnom nastupu. U prošlim nedjeljama smo čitali Isus susreće opsjednutoga i gubavca, sad susreće uzetoga i pomaže u rješavanju njihovih životnih situacija. Zapravo priča o ozdravljenju uzetog je dio Markovog evanđelja u kojem se opisuje Isusov trijumfalni doček u Galileji od strane njezinih stanovnika i uvodi nas u rastući sukob koji postoji između Isusa i vjerskih vođa židovskoga naroda. Temeljni razlog sukoba je moć koju Isus pokazuje u odnosu na Mojsijev zakon. Ako se sjećate od prošle nedjelje, Isus protivno Zakonu, dotiče gubavca što je bilo zabranjeno, i liječi ga od njegove bolesti. U tome moramo prije svega vidjeti da je Isusov način djelovanja bio potpuno revolucionaran. Isus ide daleko iznad vjerskog zakona svoga vremena. Jer Isusovo vrijeme je vrijeme milosti, a ne zakona koji guši čovjeka. Isus ne postupa kao drugi religiozni vođe, on nadilazi stari Zakon postavljajući iznad njega jedan novi, univerzalni zakon, zakon ljubavi. Koji gleda na čovjeka, a ne na propise. Dakle on donosi jednu novost, o kojoj govori i prvo čitanje.

Vjera zajednice

Prva slika prikazuje Isusa koji je došao u Kafarnaum, gdje je vrlo vjerojatno bio gost svojih apostola Šimuna i Andrije. Došlo ga je slušati veliko mnoštvo gdje je on „navještao Evanđelje“. Toliko mnoštvo da se nije moglo doći do Isusa. Tako je bilo i kad je došao gubavac, i kad je ozdravio Petrovu punicu, uvijek oko Isusa neko mnoštvo.

Druga slika. Opisuje četvoricu mladića koja živahnom jednostavnošću, zbog zapreka, dolaze na krov i spuštaju uzetoga pred Isusa. Ova gesta koju oni čine bila je jasna sama po sebi, oni koji su primijetili potrebu drugoga učinili su sve što je u njihovoj mogućnosti da mu pomognu. Ono što su tražili od Isusa jest ozdravljenje. U njihovom činu spuštanja uzetoga kroz krov se ne očituje samo čvrsta vjera, nego iznad svega jedna nemogućnost da se čovjek spasi sam. Ovdje ulazimo u jednu drugu logiku razmišljanja. Onaj koji je nepokretan, nema mogućnost hodati, tj. hodati prema životu, nema samo potrebu biti spašen, nego da ga drugi donese u život, u ovom slučaju četvorica mladića. Vjera jedne zajednice je ta koja je znala prepoznati potrebe pojedinca. Molitvom i konkretnim gestama upravo je sposobna otvoriti nezamislive prolaze kad se nađe u zaprekama. Evanđelist opisujući ovu sliku ne piše da je nekome smetalo što su ovi otkrili krov kuće. U tome vidimo da je bio logičan slijed navještaja evanđelja i ozdravljenja bolesnih. Da jedno ide sa drugim. To nam potvrđuje drugi dio iz Lukina Evanđelja kad Isus šalje Dvanaestoricu, kaže: Tada ih posla propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne. 

Sljedeća slika je Isusova reakcija koja je obilježena puninom njegove snage djelovanja. On vidje njihovu vjeru kako kaže Evanđelist. Nije slučaj kao sa gubavcem, gdje je izvana mogao primijetiti bolesnu kožu ili rane na tijelu. Ovdje je stvar jednog Isusovog dubinskog pogleda punog suosjećanja. Samo on zna tako ući u srž čovjekova postojanja. On ide preko, ili iznad fizičke bolesti i snagom svoje riječi, zapravo ne koristi nikakvu gestu, dotiče čovjeka u njegovo unutarnje biće, ono nevidljivo oku, ono gdje se manifestira stvaran prekid s Bogom, ondje gdje se čovjek sakrije od onoga čija je slika. On je u tom susretu sa uzetim vidio njegovu vjeru i vjeru onih koji su ga nosili. Da bi odgovorio na ovu njihovu vjeru Isus prihvaća uzetoga i kaže mu: Sinko! Oprošteni su ti grijesi. Suprotno očekivanjima mase, i pogotovo pismoznancima. Zašto? U židovskom narodu se vjerovalo da je bolest posljedica nekog osobnog grijeha. Ako je bio rođen uzet onda je to posljedica grijeha njegovih predaka.

Misija Spasitelja

Ovdje Isus ne veže u ovom slučaju bolest kao da je posljedica osobnog grijeha, nego doziva u sjećanje da prvi korijen svega zla je grijeh. Dakle u ovoj slici se objavljuje potpuna Isusova misija, da on nije samo ozdravitelj, da ozdravlja. (Kad je ozdravio gubavca kaže mu Idi i ne pokazuj se nikome! Iz razloga što je to njegovo ozdravljenje bilo samo dio Isusovog poslanja.) Isus je došao ozdraviti čovjeka od grijeha. Vratiti ga u njegovo prvotno stanje. Zbog toga i u ovoj situaciji prvo oprašta grijehe, a tek onda ozdravlja čovjeka. Ozdravlja prvo dušu, a onda tijelo. Ovdje se objavljuje njegova potpuna misija. Misija Spasitelja. Ovo što je on učinio, prvo oprostio grijehe, a tek onda ozdravio uzetost je i odgovor na zadnju, dvoznačnu sliku, u kojoj Isus raspravlja sa pismoznancima, odgovorivši im na sumnju koju su stvorili u svome srcu o činu koji je on učinio i pokazuje im novi život ovoga koji je bio uzet.

Oproštenje grijeha

Jer donio je novost kakvu nisu mogli očekivati, to je svojstvo Boga, da može opraštati grijehe i ozdravljati bolesne. Sin čovječji im posvjedoči da ima vlast opraštati grijehe, jer znamo da Otac i on su jedno! I da on zbog toga došao donijeti oproštenje i opravdanje i da zbog toga već na zemlji ima vlast oprostiti i osuditi. Ovo oproštenje otvara nam put vjere u Krista da ga prihvatimo i nasljedujemo. Svaki čovjek je pozvan prihvatiti ovaj navještaj oproštenja, mora odgovoriti a bezuvjetnim da, nadahnut zanosom vjere i sjajem ljubavi. I svaki vjernik mora biti „da“ u praštanju, u svjedočenju i vjeri.

Ovaj tekst je objavljen u: Razmatranje. Both comments and trackbacks are currently closed.